Veselin Pejović, direktor firme Uniprom, u čijem vlasništvu se nalazi Kombinat aluminijuma Podgorica da će bez posla ostati 500 radnika.

„Nakon 50 godina rada, a osam godina otkad upravlja Uniprom, moram saopštiti da se i Kombint aluminijuma zatvara. Dobru volju da prevaziđemo haos predstavnici EPCG pokazali su juče kada su ponudili višu cijenu 127 evra po megavat satu. Sve vrijeme manipulišu informacijama, da ukoliko zadrže normalnu cijenu biti u minusu 80-100 miliona evra. Mi protiv građana nećemo nikada raditi. S obzirom na to da će gašenje KAP-a imati 100 miliona viška, vjerujem da će ovaj profit podijeliti sa građanima tako što će od januara smanjiti cijenu struje za 50 odsto. Građanima ponavljam, nikada nijesmo niti ćemo sticati profit preko vaših leđa”, kazao je Pejović, koji je naglasio da je ovo njegova odluka i stav.

Član Odbora direktora Uniproma Zoran Vukčević ponudio je juče da Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) na godinu dana preuzme KAP bez naknade, a da preuzme sav profit.

Vukčević je kazao da će u 9 sati danas na stolu EPCG imati ponudu.

Predsjednik Odbora direktora EPCG Milutin Đukanović je kazao da će se ta kompanija na ponudu Pejovića izjasniti u najkraćem roku.

On je kazao da je Crna Gora po svim osnovama bilo razoreno društvo.

„Izigravati da su pojedinci žrtve sistema, da su dali svoj život, a imaju enormno bogatstvo, pričati o tome, mislim da nije fer“, istakao je Đukanović.

Alternativa: Đukanovići od Boksita zarađivali stotine miliona evra


Iz NVO „Alternativa“ smatraju da najava gašenja Kombinata aluminijuma Podgorica nije ništa novo.

„Koliko mi znamo Pejović je već krenuo u pregovore za prodaju Boksita iz Nikšića jednoj rumunskoj kompaniji. Gašenje Kombinata nije samo stvar cijene struje već potpunog izlaska iz svih poslova porodice Đukanović koja stoji iza ovih firmi. Samo da podsjetimo, Prva familija je mjesečno zarađivala samo iz Boksita oko 3.000.000 evra. Ako uračunamo sve namještene poslove preko koji su određeni preko ovih firmi za 10 godina onda pričamo o preko 400.000.000 evra koji su pokradeni i iznijeti iz zemlje“, navode iz Alternative.
KAP-om, Boksitima, Lukom Bar i ŽPCG treba da se pozabavi Specijalno tužilaštvo, kažu.

„Alternativa ovim putem poziva parlamentarnu većinu da napravi radnu grupu koja bi ispitala poslovanje ovih kompanija i njihovim odnosom. Takođe, pozivamo Vladu Crne Gore da imenuje novog stečajnog upravnika u tom preduzeću. Ako to ne urade, onda su saučesnici u ovom poslu“, tvrdi Aletnativa.


Afera „KAP“ – primjer privrednog zločina


Kombinat aluminijuma Podgorica – KAP, decenijama unazad predstavljao je, uz podgoričku kompaniju „Radoje Dakić“, te nikšićku „Željezaru“ i cetinjski „Obod“, stub crnogorske industrijske proizvodnje i privrede uopšte.

Danas, nakon višestrukih lomova, neuspješnih privatizacija i brojnih afera, ime ovog preduzeća se pominje u javnosti dominantno kroz neumoljive i višegodišnje štrajkove bivših radnika, koji traže ostvarenje svojih prava. Podsjetimo, bivši radnici KAP-a – konkretno njih 420, koji su u drugoj polovini 2013. godine bili primorani da napuste kompaniju zbog pokretanja stečaja, već nekoliko godina čekaju isplatu otpremnina kumulativne vrijednost 5,45 miliona evra.

Osmu godinu zaredom, oni organizuju proteste, zahtijevajući od vlasti da riješi njihovo pravo koje je zagarantovano lex specialisom Zakona o otpremninama iz 2015. godine.

Saga oko KAP-a formalno je pokrenuta samim činom privatizacije koja se dogodila u predvečerje Referenduma, 2005. godine, kada je, pod još nerazjašnjenim okolnostima, predata u ruke ruskom oligarhu Olegu Deripaski koji je, podsjetimo, upravljao KAP-om i nikšićkim Rudnicima boksita od 2005. do 2009. godine na osnovu većinskog vlasništva, a iduće četiri godine – do uvođenja stečaja 2013. godine, sa oko 30% akcija koliko je imala i Vlada, na osnovu Ugovora o poravnanju kojim mu je Vlada prepustila upravljanje.

U međuvremenu, Deripaska je umjesto najavljenih investicija u KAP, isključivo izvlačio dobit kada su cijene aluminijuma na svjetskom tržištu bile visoke, koristio subvencioniranu energiju i raspustio većinu zaposlenih.

Druga privatizacija dogodila se 2014. godine. Tada je vlasnik kompanije Uniprom Veselin Pejović kupio za svega 28 miliona evra.

Protivpravno izdavane državne garancije iz 2009, 2010. i 2011. godine u iznosu od preko 130 miliona evra – iliti tadašnjih oko 12% budžeta Crne Gore, a bez prethodne procjene rizika i širih institucionalnih i društvenih konsultacija. Servisiranje ove neobjašnjive i nelogične ekonomsku avanture, podsjetimo, pala je na teret poreskih obveznika, koji su se suočili sa povećanim akcizama, PDV-om, kriznim porezom, pa čak i taksama na SIM kartice.

Iako su zbog ovih nepopularnih poteza protiv tadašnjeg najvišeg državnog rukovodsta podignute krivične prijave od strane opozicije (Pokret za promjene) i nevladinog sektora (MANS), sudsko-tužilački organi, nakon čitave decenije, još uvijek nisu procesuirali odgovorne.