Viljem Šekspir, za kojeg dobro upućeni izvori tvrde da potiče iz okoline Podgorice, a što bi trebalo provjeriti preko poslaničkog pitanja u Skupštini Crne Gore, jednom je rekao „Totus mundus agit histrionem“, ili: „Cio svijet je pozornica“. A, kad je već tako, onda je logično da je i naš Parlament svojevrsna scena na kojoj se s vremena na vrijeme uživo izvode različiti žanrovi. Zato često na repertoaru imamo i tzv. prave drame. Ali ne fali ni pokoja komedija, vodvilj, katkad tragikomična farsa, u kojoj pojedini akteri bljesnu kao tragično smiješni likovi, Don Kihoti, zalutali u politiku, voljni da se bore s vjetrenjačama kako koji politički vjetar duva.
U sklopu tzv. žanrovskog „bogatstva različitosti“ juče smo u Skupštini mogli vidjeti i primjer duodrame uz goropadno nastupanje prema jednoj dami, poslanici Vesni Pavićević, a u izvedbi glavnog glumca, ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, mr Stijovića. Gledaoci, koji Skupštinu prate tražeći zabavljačke efekte, imali su priliku da vide klasičan primjer neotesanosti ministra šumarstva, koji treba da brine o crnogorskim drvima i selu, a ponio se drvenasto i seljački.
I priprostim mizoginim nastupom, i zlosrećnom ocjenom da je poslanica Pavićević „pala s Marsa“, ukazao da je za njega Parlament „terra incognita“, da nema kulturne manire i ne razumije društvenu klimu u Crnoj Gori, u kojoj nije pristojno upućivati primitivne uvrede bilo kojoj ženi na bilo kojem, posebno ne na javnom mjestu. Tako je nesmotrenim gestom, i pored svojih brojnih međunarodnih sertifikata, posvjedočio da nema nijedan domaći iz džentlmenskog ophođenja prema damama poslanicama.
Naravno, nekom može biti čudno da autor ovih redova, kao pripadnik druge političke opcije od poslanice DPS-a, staje na njenu stranu. Ali je nastup ministra Stijovića djelovao tako otužno i nevaspitano, da proizvodi potrebu za reagovanjem nekog ko je bio poslanik, a i dalje smatra da je Skupština Crne Gore prije neku deceniju bila na višem nivou komuniciranja.
Za razliku od jučerašnjeg nevaspitanog nastupa, ministar Stijović se, priznaćemo, ljepše predstavio javnosti u ranijem pokušaju da raskrinka Petra Ivanovića, mada sve to raskrinkavanje, izgleda, ostaje samo mrtvo slovo na papiru i ništa više. Kao, uostalom, i mnogo toga što ova umrtvljena Vlada čini praveći buru u čaši vode (liše nekolika časna izuzetka). A među te izuzetke svakako spada izvanredna ministarka zdravlja, dr Jelena Borovinić Bojović.
A, kad je riječ o Ivanoviću, on bez bilo kakvih vidljivih duševnih boli i dalje barjači po parlamentu, pa se sigurno i sam veselio što ministar Stijović, u svom geačkom nastupu i ocjeni da je neka poslanica „pala s Marsa“, očito nije verziran u brojne zakonitosti drame, među koje spada i tzv. „dramski obrt“. A poslanica Pavićević u dramskom obrtu nije časila, nego je džentlmenu Stijoviću uzvratila po naški, dim u dim, da je, u stvari, on: „pao s kruške“. Time smo dobili dvije interesantne lokacije slobodnog pada, jednu s Marsa i drugu s kruške, ali se stiče jasan dojam da je jedino Stijovićevo padanje ispalo bolno zbog efekta bumeranga.
Iznuđena ocjena Vesne Pavićević je tačna, jer se malerozni i nadobudni ministar zaboravio na javnom mjestu, smetnuo s uma u kojoj zemlji se nalazi. Pritom ga je poslanica direktno preko krušaka locirala u resor poljoprivrede i šumarstva, među kruške i jabuke, i ostale voćne kulture Crne Gore, a resor vodoprivrede bi se ukomponovao kroz zaključak da je ministar Stijović ostao kao poliven hladnom vodom.
Uz sve ovo, posle svoje prve ocjene, poslanica Pavićević mu je dodatno održala ogledno predavanje iz javnog i scenskog nastupa, damski nokautirala zbunjenog ministra, koji je ostao bez teksta, Marsa i krušaka.
Autor ovog osvrta mora istaći da je imao i ličnu obavezu da stane u zaštitu poslanice Vesne Pavićević ne samo zato što je riječ o dami i izvrsnom govorniku, nego i što je u studentskim danima igrala u jednoj komediji ovog tekstopisca pokazujući izuzetan glumački talenat.
Čak smatram da je i pored ličnih uspjeha na društvenom planu napravila veliku grešku što svojevremeno nije završila Fakultet dramskih umjetnosti na Cetinju, jer bi naša scena zasigurno imala još jednu sjajnu glumicu. No, naša braća Francuzi bi rekli: „C’est la vie, mon ami“, a Vesna Pavićević je juče u Parlamentu, kao na političkoj sceni, u ad hok teatru, zablistala i damski i dramski.
Ali, ako je ministar Stijović bio samo trenutno rasijan i indisponiran, nije kasno da se danas u parlamentu javno izvini g-đi Pavićević, a za ubuduće da ima na umu poslovicu „Ko se vatrom igra…“. Jer se zbog svoje vatreno-marsovske izjave juče opekao, a zbog primjera mizoginije doživio lakši nokaut, i to od jedne dame, u skupštinskom ringu. A poslanici Pavićević želim da i dalje u Skupštini, kao teatru uživo, damski uvjerljivo dokazuje da su neki ministri na bizaran način sakupljeni u Vladu Crne Gore, kao egzotični „biseri“ za ovo i ono, čak i iz dalekog nam i bratskog, nesvrstanog Singapura.
