''Đukanovic nepogrešivo prti sopstveni put propasti. U delirijumu opijenosti nekontrolisanom moći, okružen poltronima i korumpiranim dvorjanima pomislio je da može da mijenja duhovni identitet Crnogoraca. Vjerovatno, podstaknut činjenicom da je novcem, privilegijama, zaposlenjima, povoljnim kreditima i drugim metodama i tehnikama uspjevao 30 godina da kupuje svoje birače, pomislio je da može i da promjeni istoriju, duhovni i vjerski identitet Crnogoraca i napravi neke nove Crnogorce , po sopstvenom kalupu,'' smatra Medojević.




''Mislio je da će svi , kao što je on, moći da zaborave tradiciju i mitove iz naše prošlosti i da postanu bezlicna anacionalna i areligiozna bića kojima ce identitet formirati globalna duboka država i krupni kapital. Po potrebi. Kako se namjesti. U taj čas. (sto bi rekao Dziboni),''ističe on.




''Đukanović je sam, ničim izazvan krenuo u rat protiv svevremenske Crne Gore. Protiv svih naših mitova, na kojima se i gradio crnogorski nacionalni, kulturni i duhovni identitet. Protiv Crkve, gusala, crnogorskih junaka, bitaka…Izazvao je sve Crnogorce svih vremena. Sve Petroviće, Njegoša, Svetog Petra Cetinjskog, Kralja Nikolu, Marka Miljanova, Nikca od Rovina, popa Mila Jovovica, Vuka Mandušica, Gorski Vijenac, Luču Mikrokozmu, Lovćen, Čevo ravno, Kruse, Carev Laz, Grahovac, Skadar, Mojkovac, Braću Obiliće i Kosovo polje'', piše on.


Medojević smatra da je Milo Đukanović ušao u rat protiv nepobjedivih i nepotkupljivih vrijednosti, i da probudi osjećaj kod Crnogoraca da im je ugrozen identitet, cast i dostojanstvo.




“Ne, mi nijesmo to !!!”, odbrusila mu je svavremena Crna Gora. Pokušao je isčupa korjene Crnogoraca. A upravo su hrišćanstvo, pravoslavlje i Crkva najdublji korjeni našeg identiteta. Ma koliko se trudio i koliko upirao, psirajao je sve odvratniji i ogavniji. Voditi politiku uvreda , prijetnji i nipodaštavanja 80% pravoslavnih Crnogoraca i Srba o očekivati pobjedu je suludo'', napisao je Medojević.






''Đukanovic postaje strano tijelo u društvenom i političkom biću Crne Gore. Postaje smiješan i opskuran. Normalni ljudi koji se osjećaju nacionalnim Crnogorcima bježe od njega. Sramota ih je. On se okružuje ekstremistima i kriminalcima , što dodatno tjera normalne, pristojne i umjerene ljude od njega'', istakao je on.

[caption id="attachment_13178" align="aligncenter" width="524"] Printscreen/YouTube[/caption]





''Vrijeđa crkvene obrede i proizvodi nepodnošljiv osjecaj gađenja i odvratnosti. Nepristojna, osiona, pogubljena i neprijatna individua. Sasvim sigurno da je nužna posledica “prodaje duše đavolu” u duhovnom smislu je odbacivanja Isusa Hrista i prihvatanje Antihrista kao svog duhovnog vodju i idola. Pričest, klanjanje Bogu i drugi djelovi nasih liturgija i pravoslavnih hrišćanskih vjerskih obreda , on je zamjenio mračnim satanističkim ritualima koji slave Sotonu i mrak.''




''Kao što reče Starac Pajsije Svetogorac: “Đavo ima tri pipka. Komunizam za siromašne, ekumenizam za vjerujuće i masoneriju za bogate” Đukanovicu su , očigledno, mnogo bliži satanistički rituali sa krvlju, prinošenjem žrtvi, crtanjem pentagrama, masovnim drogiranjem i orgijama. Tone u sopstvenoj mržnji i nemoći. Izolovan i usamljen. Ostavljen i odbačen. Strano tijelo koje Crna Gora odbacuje.''




''Postao je teret svima, a najviše samome sebi. Nekad silni gospodar i diktator sada nekontrolisani ekstremista koji moze da bude opasan po mir i stabilnost zemlje. Gubitak podrske njegovoj suludoj politici kod njega moze izazvati nagon ka nasilju i terorizmu. Ima sve manje, ali sve vise ekstremnih pristalica. On je politički gotov, ali jos može izazvati nesreću i sukobe u Crnoj Gori. Zato sve demokrate u Crnoj Gori posvećeni pojedinci moraju prepoznati izazove i rizike postojećeg neodrižvog stanja dvovlasca i anarhije. Ideja vlasnika Vijesti o “plesu sa mafijom” je društveno opasna i mora biti odbačena. Nema kohabitacije, pregovora i dilova sa Đukanovićem. On predstavlja strano tijelo, opasni balast, težak teg koji vuče ka dnu.''




''Politička i društvena elita mora biti spremna na Crnu Goru poslije Đukanovica. On i Crna Gora više ne mogu zajedno. Vrijeme je za rastanak. Svako na svoju stranu. Vrijeme je da Crna Gora prodiše punim plućima i da se ujedini oko provjerenih pozitivnih vrijednosti koje ce spojiti našu prošlost i tradiciju sa izazovima i sansama koje donosi vrijeme pred nama. Sve ono što nas dijeli, koči, sukobljava i sprečava da napredujemo treba odbaciti i ostaviti Djukanovicu i njegovoj nesrecnoj eri'', zaključuje Nebojša Medojević.