- Kakva samo mržnja izbija iz toga čovjeka, bolesna uvredljivost i neizlječiva frustracija? Ja razumijem da Đukanović vodi politički rat sa premijerom Zdravkom Krivokapićem. Razumijem da je to ujedno i ropac njegovog cijelog bića pritisnutog neprihvatljivim porazom i sunovratom vlastitih planova o budućnosti. Razumijem da je u njegovoj glavi sve odavno tijesno povezano i isprepleteno sa budućnošću države, da je poimao i poima kao svojinu, babovinu, starevinu, nasleđe, prćiju, kao vlastiti intimni veš koji mu je nesrećom, zlohudim udesom, neko strgao i ostavio ga gologuzog na sred svijeta i vijeka. Razumijem tu nepodnošljivost promjene na gore, tu izdaju karme, naglu izdaju zvijezda i kivnost na nekog počkanog, retrogradnog merkura, ali ne razumijem tu primitivnu mržnju prema cijelom narodu, prema vjeri i vjerovanju, tradiciji i Hrišćanima- ističe Danilović.
Navodi da je prigovor o "lizanju kašika" orginalno Đukanovićev.
- A i da nije pričesna kašika, da nema nikakve tajne, da je kašika izvađena iz kojeg god dzema, da se hiljade i stotine hiljada ljudi utrkuju i oblizuju to ovozemaljsko slatko, časnija je i uzvišenije je nego trideset godina vazalski lizati tuđe skute, sahane, trpeze i repove ne bi li se među svojima pokazao gordijim i moćnijim. Bolje se povlačiti i po podovima, i to onim necrkvenim, onim zastrtim davnašnjim ilama, rđama i nametnutim nesrećama, nego se razastirati pod tuđe noge, po destinacijama u kojima se ne žude tajne nego se prodaju i služe. Svako od nas mogao je i može da bira: saviti kičmu pred bližnjim i pred Tvorcem i udahnuti, ili je saviti pred tuđinom, zajedno s repom, i ušmrknuti. Sloboda je suština našeg vjerovanja- dodaje DaniloviĆ.
Prema njegovim riječima, Đukanović se ne podsmijava Krivokapiću, nego onoj Crnoj Gori nastaloj na metaniji, na povlačenju po kamenim i krvavim podovima.
- Onom našem glibavom dvorištu i ognjištu iz kojeg je nicala krvava država s jedinom nadom u Boga i u svoje ruke. Taj žalac prema "lizanju kašike" samo je vječno gladna rika i roktanje nad probijenim koritom, oblaporno ništanje i vriska stara koliko i skofrčani svinjski rep. Taj prezir prema činjenicama, ta osvetoljubivost prema životu i pravilima življenja, taj pokušaj nepristajanja na istinu, djeluje tako ropački i dripački, tako luciferski nalickano, gubitnični i nedostojanstveno. Ne sjećam se, nisam čitao ni čuo, da su domaći boljševici u najgorim vremenima tako bestidno i javno unižavali manifestaciju dvijehiljadegodišnjeg trajanja Hristove vjere. Pokušaj da se u javnom razračunu sa političkim takmacem, ili više njih, izvrgne ruglu suština hrišćanske vjere, sraman je čin besramnog pojedinca unizvijerenog činjenicom da većina njegovih sunarodnika više vjeruje popovima i jače u Boga, nego lopovima i dugo nuđenoj zamjeni za Hrista - u vlastitu zadnjicu- zaključio je Danilović.
