Dakle, stvari su kristalno jasne. Na jednoj strani je 38 poslanika parlamentarne većine i narod umoran od tromosti i nefunkcionalnosti dosadašnjeg eksperimentalnog modela, željan konačnog obračuna sa atrofiranim, nedemontiranim DPS sistemom koji guta sve šanse za oporavak i obnovu države, razjedajući društvenu supstancu i držeći sve građane kao taoce šačice kriminalaca.

Na drugoj strani su tri poslanika URA: Jelušić, Zoronjić i Konatar i njihov lider Abazović. Oni su više nego zadovoljni dosadašnjim učinkom Vlade, tvrde da ne ucjenjuju nikoga te da će Vlada nastaviti da funkcioniše iako ne bude dogovora.

Na ovom mjestu je važno istaći činjenicu koja je danas više nego očigledna. Naime, Abazović je bio nosilac liste ‘’Crno na bijelo’’ koja je na izborima izašla u koaliciji sa Savezom građana CIVIS i Strankom pravde i pomirenja.

Danas je SPP izrazila jasan stav da se rekonstrukcijom Vlade mora ispraviti nepravda prema Bošnjacima i drugim manje brojnim narodima te dodala da se ‘’ neprincipijelnom i neustavnom raspodjelom ministarskih mjesta ali i ostalih značajnih pozicija “po dubini” administracije, Bošnjaci kao narod nisu zastupljeni kako to nalaže ustav Crne Gore ali i pozitivna praksa dostignutog nivoa ostvarenih prava’’.

Lider CIVISa dr Srđan Pavićević poslije današnjeg sastanka je izjavio da vjeruje u dogovor i dodao ‘’da je malo utopijska ideja o vladi koju čine samo eksperti’’. Ponovio je da im je prihvatljivo da eksperti iz političkih partija uđu u Vladu.

“Ovo nije Vlada Zdravka Krivokapića ovo je vlada tranzicije”, naveo je Pavićević, koji je inače i utemeljivač ideje o tzv. ekspertskoj vladi, koju je URA prihvatila i inkorporirala u svoju predizbornu platformu.

Podsjećamo da je 18. novembra prošle godine dr Pavićević u finišu pregovora o formiranju Vlade, u saopštenju za javnost tadašnjem mandataru Krivokapiću poručio da je za realizaciju njihovog projekta neophodan konsenzus između dva glavna činioca, stručno-referentnog znanja i iskustva sa jedne strane, i politike i njenih protagonista sa druge strane.

“Ovaj ‘dogovor’ mora biti izbalansiran, uravnotežen, čvrst i sinergičan. Sa najširim pretpostavkama sa obje strane. Ako bilo koja strana ‘nadjača’ na štetu one druge i između njih se ne mogne staviti znak jednakosti, ova jednačina više ne važi, već, sasvim sigurno, vodi u realizaciju ‘sopstvene suprotnosti’, odnosno u lakrdiju i neslavni završetak”, zaključili su tada u Civisu.

Vrijeme koje je uslijedilo poslije 4.12.2020. godine i izbora Vlade u parlamentu je najbolji dokaz da tadašnji dogovor nije bio izbalansiran i uravnotežen, te da su Druga familija i njen eksponent Abazović gaženjem svih elementarnih demokratskih principa i izborne volje građana nadjačali sve one činioce demokratskih snaga koji su morali uzeti dio svoje odgovornosti, ojačati Vladu i krenuti u ozbiljan i sveobuhvatan proces reformi.

Nepokolobljiv stav lidera Demokratskog fronta Andrije Mandića i Milana Kneževića u ovako kriznoj i neizdrživoj situaciji je opravdan. Ako tri poslanika URE i njen lider ne žele pošten dogovor, stabilizaciju ukupnih političko-bezbjedonosnih prilika, ojačavanje Vlade političkim autoritetima, čime bi se dao neophodan zamah i podsticaj konačnom obračunu sa 30-godišnjim DPS sistemom kriminala i korpucije, onda je potpuno prirodno da narod kaže šta misli o svemu onome što se izdešavalo od avgusta prošle godine.

Jasno je svima: Druga familija i njeni tajkuni i profiteri, očekivano i prirodno, po ko zna koji put ne žele da Crna Gora izađe iz statusa kvo, iz ralja organizovanog kriminala i korupcije koja je metastazirala društvo, ne žele da se odreknu monopola i moći odlučivanja na mnogim poljima, pa ako nekoliko njenih političkih eksponenanta ne mogu da se otrgnu iz tog smrtonosnog zagrljaja, već državni i interes svih dobronamjernih građana podređuju ličnim interesima jednog prof. Perovića, Željka Ivanovića ili Žarka Rakčevića, onda građani moraju da daju svoj konačan sud i razvežu čvor u koji su nas uvezali vrhovi Prve i Druge familije.

Nekoliko ljudi iz vrha URA su u velikoj zabludi ako misle da miniranjem dogovora, nastavkom politike ucjenjivanja i gaženja demokratskih principa, mogu da zadrže poluge vlasti i odlučivanja u svojim rukama. Sa tom kvazi-politikom je završeno. Izbori bi bili i jedino demokratsko i ljudsko razrješenje ove duboke krize, te najpošteniji završetak ”lakrdije” o kojoj je pisao i dr Pavićević prošle godine.