To znači, kaže Raković, da Krivokapić hoće da potpiše Temeljni ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom kao institucijom koja je nastala u Kraljevini SHS, a ne sa institucijom koja je od 1219. prisutna u Crnoj Gori. Pored toga, izbacivanje nužnog blagoslova za gradnju pravoslavnih crkava otvara put da grade šta god hoće i bez kontrole tzv. Crnogorska pravoslavna crkva, a možda i neka nova tzv. Pravoslavna crkva u Crnoj Gori.
Raković je dalje kazao da je, prema Krivokapićevom tekstu, spušten nivo tog ugovora i da više nalikuje ugovorima o uređenju odnosa od zajedničkog interesa između Vlade Crne Gore sa Islamskom zajednicom i Jevrejskom zajednicom, a manje nalikuje Temeljnom ugovoru države Crne Gore i Rimokatoličke crkve (Svete stolice). Naime, Krivokapić želi da Temeljni ugovor potpišu Vlada Crne Gore i Srpska pravoslavna crkva, a ne država Crna Gora i Srpska pravoslavna crkva.
Prema Rakoviću, to je sasvim u skladu s Krivokapićevim stavom da se isključi istorijski kontinuitet Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, jer sama činjenica da je Pećka patrijaršija u korijenu državnosti Crne Gore, čini logičnim da Temeljni ugovor sklope Srpska pravoslavna crkva i država Crna Gora, a ne Vlada Crne Gore kao izvršni organ države.
S tim u vezi, naglasio je Raković, Krivokapić svojim jednostranim izmjenama ima namjeru da Temeljni ugovor učini neprihvatljivim za Srpsku pravoslavnu crkvu. Stoga je izvjesno da Srpska pravoslavna crkva neće potpisati Temeljni ugovor s Krivokapićem, osim ako se Krivokapić ne vrati prethodnom već usaglašenom tekstu.