Goran Danilović predsjednik partije Ujedinjena Crna Gora se obratio na svom zvaničnom fejsbuk profilu javnosti.

Rado bih birao novu vladu, ali ne zato što je gora od prethodnih nego zato što mi možemo bolje i što smo očekivali više.

Moje želje su, međutim, i razumne i dobronamjerne.
Gospoda iz minule vlasti moraju shvatiti da je naše kritikovanje posve drugačije od njihovog i da to nikada ne može biti isto. Da je ovdje živ još uvijek politički moral DPS, SDP, BS koalicija bi ćutala. Oni su nakon svih; ramada, limenki, morskih dobara, šumskog lopovluka, spoljnopolitičkih skandala, divljanja OKG, zapošljavanja kusog i repatog po sitemu koji nikada ne može biti prevaziđen, pljački budžeta kakve nisu zapamćene, progona pojedinaca, grupa, naroda i nacija, podigli glavu i drže politički čas i poslužuju nam vlastitu čast. Da politički moral nije umro oni ćutali i čistili vlastite redove.

Naprotiv.

Rado bih birao novu vladu, ali za njih, za one svrgnute 30. avgusta i anarhija bi bila „mila majka“. Neki ne zaboravljamo i nećemo nikad. To su oni isti što su nam dušu i slobodu držali u prljavoj šaci kriminala. To su oni koji su nas tukli po ulicama, hapsili i privodili djecu i starce, oni koji su htjeli da nas spaljuju po hramovima i da nas trpaju na traktore.

Neki zaboravljaju, ja nisam od tih.

O sposobnosti ili nesposobnosti postojeće Vlade, o očekivanjima i sličnom, možemo argumentovano pričati do sjutra, ali i pojedinačno i zbirno, sadašnji su moralne gromade za one što su se na sve nas mijenjali kao na macu pune tri decenije.

Oni će da drže slovo o načinu zapošljavanja? O nastavničkom i direktorskom kadru? O dubini i širini? Oni se zgražavaju nad brutalnim smjenama njihovih „profesionalnih kadrova“? Oni govore o uhljebima?
Udomili su na hiljade kupljenih diploma, oteli i podijelili na stotine i stotine stanova, privatizovali hiljade službenih automobila, od Plantaža 13. jul napravili stjecište i partijsko porodični dom, sigurnu žensku kuću i mušku perspektivu, koje smo mi finansirali. Kupovali smo im placeve i provode, ljetovanja, svaku sitnicu i asesoare svačega.

Da politički moral nije sahranjen mnogi bi morali ćutati i decenijama.

Želio sam svim bićem da se ne „love vještice“ kada preuzmemo vlast, ali ni da se ne opraštaju pojedincima krvave smutnje i bogatstva koja su besprizorno otimana.

Možemo da se svađamo i neprimjereno, a činimo i to, možemo ludački da se gonimo, ali jedno ne zaboravimo nikad; od one njihove slobode i demokratije bolja je i anarhija.

Ne zaboravimo – ponoviće nam se!