Profesor i bivši savjetnik predsjednika Vojo Laković uputio je javno pitanje Vrhovnom državnom tužilaštvu, na čelu sa Miloradom Markovićem, tražeći konkretne odgovore o tome šta je učinjeno u slučaju poznatom kao „Crne trojke“.
U obraćanju javnosti, Laković je podsjetio na odredbe člana 129 Zakona o državnom tužilaštvu, po kojima je Vrhovni državni tužilac odgovoran za zakonito i efikasno vršenje poslova tužilaštva, i istakao da javnost ima pravo da zna koje su konkretne mjere preduzete u slučajevima visoke korupcije i najtežih oblika kriminala koji, kako je naveo, potiču „od same države kao organizovanog antidržavnog jezgra“.
– Taj bestijalni mehanizam “crnih trojki” ogledao se devedesetih u dehumanizaciji čovjeka, brutalnim mučenjima i zlostavljanju političkih neistomišljenika i službenika državnog aparata koji su postali žrtve sopstvene države zato što su odbili da se pokore i suprotstavili se mafijaškom karakteru koji je država poprimila – naveo je Laković.
On je naglasio da su žrtve „crnih trojki“ bile najteže prebijane, mučene i progonjene, ostajući sa trajnim posljedicama, te podsjetio da zločini koji podrazumijevaju mučenje i torturu nikada ne zastarjevaju.
– Gospodine Markoviću, ja čekam i uzdam se u Vaš iskren, profesionalan i etički odnos – poručio je Laković, pozivajući VDT da javno odgovori šta je konkretno urađeno u vezi sa ovim slučajem.
Podsjetnik: Laković tvrdi da je bio prva žrtva “crnih trojki”
Laković je tokom zasjedanja Anketnog odbora u julu ove godine izjavio da je bio prva žrtva “crnih trojki”, a kao motiv napada naveo je zaplijenu cigareta u Baru i citostatika u Herceg Novom 1999. godine, kada je obavljao funkciju šefa Službe za suzbijanje krijumčarenja i carinske istrage u Saveznoj upravi carina Jugoslavije, zadužen za Crnu Goru.
On je svjedočio da je na početku bombardovanja stavljen na raspolaganje ratnoj mornarici Jugoslavije, ali da su njegovi problemi počeli nekoliko dana kasnije, kada su ga u Petrovcu zaustavili ljudi u crnim uniformama. Napad se, kako tvrdi, dogodio u Pljevljima, nakon čega ga je, prema njegovim riječima, pozvao tadašnji šef Državne bezbjednosti Duško Marković i saopštio mu da “prebijanje nema veze sa njim”.
Laković je potom prebačen u pljevaljsku bolnicu, a zatim na liječenje u Beograd i Banju Kanjižu. Savjetovano mu je da se ne vraća u Crnu Goru, te je kasnije premješten u saveznu službu.
On je podnio tužbu protiv države Crne Gore zbog prebijanja, ali je predmet 2007. godine okončan kao neosnovan. Kao ključni dokaz u postupku uzeta je službena zabilješka pripadnika Odjeljenja bezbjednosti Mojkovac – sa kojima, kako je naglasio, nikada nije razgovarao.
