Ako je svjedočenje nekadašnjeg pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Brajuška Brajuškovića pred Anketnim odborom trebalo da osvijetli mračne dijelove novije crnogorske istorije, ono je, kako tvrdi novinar Mladen Stojović, tek zagrebalo površinu. Prema njegovim riječima, Brajušković je pred Odborom izgovorio „manje od 20 odsto onoga što zna“, posebno kada je riječ o nerazjašnjenom i po mnogo čemu zataškanom ubistvu glavnog urednika „Dana“, Duška Jovanovića.

„Istu stvar možemo reći i za napad na pukovnika Radovana Aleksića. Njegovo svedočenje bilo je jednosmjerno, dotakao je samo jedan dio te podzemne piramide. A kada bi progovorio do kraja to bi bio vatromet“, poručio je Stojović u emisiji Klub A+.

U toj teškoj tišini, kaže on, kriju se imena i naredbodavci koji i danas, iz sjenke, utiču na pravosudne i bezbjednosne procese u državi. Posebno je uperio prst ka strukturi koja je, kako tvrdi, sve koordinatno usmjeravala, čuvena „Sedma uprava“.

„Veseljin Veljović, u svojstvu tadašnjeg komandanta SAJ-a, nije donosio odluke o tome ko će biti pretučen. On je samo bio izvršilac. Nalozi su dolazili direktno iz ’Sedme uprave’, koja je, da podsjetim, bila epicentar političke represije i obavještajne zloupotrebe u Crnoj Gori“, rekao je Stojović.

Kada se osvrnuo na ulogu nekadašnjeg premijera i šefa ANB-a Duška Markovića, Stojović kaže da se on, možda, nije detaljno upoznao sa svim mehanizmima represije koje je naslijedio, ali da je znao dovoljno da ćuti.

„I ćuti i danas. To ćutanje pred očiglednim zloupotrebama službe predstavlja direktno prikrivanje zločina. On nije bio taj koji je izdavao naloge za prebijanja, ali je znao da se ne suprotstavlja. Nalozi su dolazili odozgo, mnogo više od njega“, upozorava Stojović.

Posebno je indikativna njegova tvrdnja da su međunarodni partneri Crne Gore „svjesni da se istrage moraju kretati iznad Zorana Lazovića“.

„Nije teško pogoditi na koga se misli. Lazović je bio operativna spona, ali ne i vrh piramide. Iza njega stoji mreža koja seže do samog vrha nekadašnjeg režima“, ističe Stojović.

Svoju analizu završava upozorenjem da aktuelni premijer Milojko Spaić, iako možda dobrih namjera, „ne razumije stvarnu dubinu problema u bezbjednosnom sektoru“.

„To neznanje, taj naivni pristup, nosi sa sobom ogromne rizike, ne samo po stabilnost sektora, već i po bezbjednost države“, zaključuje Stojović.