Srpski istoričar dr Aleksandar Raković je nedavno u ekskluzivnom intervjuu datom Portalu 083 na pitanje o njegovoj raspravi sa protom Gojkom Perovićem i da je svojim izjavama potvrdio percipiranje dijela javnosti da on ima autonomaški stav po pitanju Crkve, iznio svoje mišljenje uz konstataciju da sa njim ne treba raspravljati već ga stalno treba razotkrivati.

"Tako ogoljen, a bez argumenta, Perović gubi nerve, lično vrijeđa i širi mržnju. Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag. Njegovo nekulturno ponašanje je ispod svakog nivoa", rekao je Raković.

Dodao je da Perović ima lošu osobinu da želi kontrolu nad ljudima, kontrolu nad njihovom mislima, riječima i djelima.
"Stoga, mogu samo da nastavim da razotkrivam Perovićeve opasne političke stavove o crkvenoj reorganizaciji i ukazujem na to kojim sve putevima Perović krši Ustav Srpske pravoslavne crkve. Prethodno moram da ukažem na Perovićev radikalni crnogorski dualizam jer iz njega proističu ti politički stavovi", ustvrdio je srpski istoričar.

On je apostrofirao da je Perovićev dualizam štetan po jedinstveno i nedjeljivo srpstvo.
"Perović u tekstu „Jedan narod, dvije nacije” objavljenom u 2020. zborniku Sloboda, ravnopravnost, opresija. Slučaj Crne Gore piše da „Crna Gora i njeno sadašnje stanovništvo, imaju osnove da grade oba ova identiteta“ – srpski i crnogorski – dodajući potom da to „može da se prepozna kao naša posebnost, i kao neka vrsta dvostrukog pamćenja, dvojakog identiteta“. Pored toga, Perović takođe 2020. u svojoj knjizi O hrišćanskom i građanskom identitetu. Razmatranja o aktuelnim pitanjima duhovne situacije našeg vremena piše da je „Crna Gora šira od svakog prezimena“. Stoga bi, očito, crnogorstvo kao ime trebalo da bude primarni identitet svih građana Crne Gore, da bude šire i od srpskog imena, ali šire i od srpskog prezimena na kom je insistirao Momir Bulatović", podsjetio je Raković.

Raković tvrdi da je to razrada njegovog ranijeg intervjua Vijestima (8. jul 2007) u kom je Gojko Perović rekao: „Lično se ne osjećam kao sveštenik Srba u Crnoj Gori, nego kao pravoslavni sveštenik svih pravoslavnih Crnogoraca, bez obzira da li se oni osjećaju kao Srbi ili Crnogorci. Sve kada bi me neko i odredio kao srpskog sveštenika ja bih se organski pobunio protiv toga“.
"Perović je time prekršio Ustav Srpske pravoslavne crkve u čijem članu 226 za mirsko i monaško sveštenstvo stoji da je riječ o „srpskom pravoslavnom sveštenstvu oba reda u Srpskoj pravoslavnoj crkvi“. Poput toga što govori o dualnom identitetu jedinstvenog naroda Crnogoraca, i promoviše ga, na isti način Gojko Perović u vreme litijaškog pokreta piše o autonomiji „Pravoslavne crkve u Crnoj Gori“. To se uočava u njegovom tekstu povodom dolaska mitropolita Onufrija u Crnu Goru (Vijesti, 26. februar 2020), kada kaže da „dolazak crkvenih velikodostojnika iz Ukrajine, predstavlja podršku sestrinske Crkve – Crkvi u Crnoj Gori“. Dalje, „autonomija koju ona ima u odnosu na Moskvu, spada u primjere najšire moguće autonomije u cijelom pravoslavlju. UPC ima svoj Sinod, svoga poglavara koga sama bira i ta Crkva djeluje isključivo unutar granica države Ukrajine. Njene veze sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom jesu čvrste i jasne, ali su, u administrativnom smislu, malobrojne“, tvrdi Aleksandar Raković.

U intervjuu Raković precizno pojašnjava da, dvije i po episkopije Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori (Mitropolija crnogorsko-primorska, Eparhija budimljansko-nikšićka i pola Eparhije mileševske) ne mogu biti sestrinska crkva autonomnoj Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi.
"Perović je svojim stavom samo ukazao da se zalaže za to da „Pravoslavna crkva u Crnoj Gori“ treba da bude autonomna u granicama koje je odredio AVNOJ, a prema toj analogiji njene veze sa Srpskom pravoslavnom crkvom da budu „u administrativnom smislu, malobrojne“. Time bi se, dakle, jedinstvenom narodu Crnogoraca pridodala i samostalna pravoslavna crkva. Iskazom da je „Crkva u Crnoj Gori“ zapravo „sestrinska crkva“ Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi, Gojko Perović je prekršio Ustav Srpske pravoslavne crkve prema kom je Mitropolija crnogorsko-primorska samo jedna od eparhija Srpske pravoslavne crkve, bez ikakve mogućnosti da bi mogla biti samostalna, autonomna ili autokefalna", poručio je Raković.

Podsjetio je da je Perović u junu 2020, takođe u vrijeme litija, naglašava i da ime „Srpska pravoslavna crkva nije najprimjereniji naziv za jednu pravoslavnu crkvu“, kao što to, kaže on, nisu ni nazivi drugih pravoslavnih crkava koje nose nacionalna imena.
"Dakle, prema Peroviću, srpsko ime bi trebalo isključiti iz zvaničnog naziva crkvene jerarhije ne samo u Crnoj Gori, već svugde. Perović i time krši Ustav Srpske pravoslavne crkve prema kojoj je jedino ime – Srpska pravoslavna crkva. Gojko Perović je 1. novembra 2020. grubo prekršio Ustav Srpske pravoslavne crkve, kada je – tokom televizijskog prenosa sahrane mitropolita Amfilohija – rekao da se mitropolit crnogorsko-primorski „i danas bira dvojako, jedno je crkveno rukopoloženje toga mitropolita, a drugo je traganje za izrazom narodne saglasnosti, narodnog predstavljanja, da taj episkop zaista izađe iz naroda koji ovdje živi, da razumije mentalitet i ambijent ovoga naroda“, rekao je istoričar Raković.

On tvrdi da je ovaj Perovićev iskaz laž.
"Naime, u članu 105. Ustava Srpske pravoslavne crkve izričito stoji: „Eparhiske i vikarne Arhijereje bira Sveti arhijerejski sabor pod pretsedništvom Patrijarha“. Dakle, nema govora, niti ga može biti, da Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve traži „izraz narodne saglasnosti“ i dozvoljava „dvojaki izbor“ mitropolita crnogorsko-primorskog. Ali, vratimo se sad na Perovićevu tvrdnje da su „Crkva u Crnoj Gori“ i Ukrajinska pravoslavna crkva „sestrinske crkve“, te o samostalnom biranju crkvenog poglavara u Kijevu i o narodnom biranju crkvenog poglavara u Crnoj Gori. Zvuči jezivo, zar ne?", zaključio je Aleksandar Raković.

Kompletan intervju sa srpskim istoričarem Aleksandrom Rakovićem možete pročitati na ovom LINKU.