Bivši načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore (VCG), admiral u penziji Dragan Samardžić, tužbom protiv države traži naknadu materijalne štete na ime, navodno, neisplaćenog dodatka na zaradu od januara 2015. do decembra 2016. godine, kada je pored upravljanja VCG bio i direktor Direktorata za materijalne resurse u Ministarstvu odbrane, piše crnogorski portal IN4S.

To je potvrđeno iz kotorskog Osnovnog suda.

“Samardžić je bio zaposlen u Ministarstvu odbrane, odnosno on je oficir VCG u penziji… U periodu od 1. januara 2015. do 3. decembra 2016. godine, po usmenom nalogu ministra odbrane (a čiji nalog kao profesionalno vojno lice nije smio da odbije) obavljao je i dužnost direktora Direktorata za materijalne resurse u Ministarstvu odbrane”, piše u tužbi koju je podnio Samardžić, te se predlaže saslušanje svjedoka.

U tom period na čelu Ministarstva odbrane bila je Milica Pejanović Đurišić.

U tužbi Samardžić ističe da mu nije isplaćivan dodatak na zaradu, iako je kao dopunsku obavljao dužnost direktora Direktorata.

Dakle, nakon što je u sebi trpio i radio skoro dvije godine dodatni posao, zbog toga što, navodno, nije smio da odbije nalog bivše ministarke (kao da je bio interniran u koncentracionom logoru gdje ne važe zakoni i ljudska prava, a ne admiral neke vojske – kakva god da je), Samardžić se naknadno sjetio da traži novac od iste te vojske – kakva god da je.

Naravno, to mu nije padalo na pamet dok je ministrovao Predrag Bošković. Tada je još uvijek trpio.

Ono što izaziva revolt kod svakog elementarno poštenog čovjeka jeste činjenica da je u istorijatu oficirskog poziva u Crnoj Gori – zabilježeno toliko slučajeva gdje su ljudi ostavljali svoje živote na frontu, boreći se protiv neprijatelja, ne pitajući koliko to košta.

Ali, ovo su neka nova vremena i neki novi oficiri, na koje nikako da se naviknemo, stoji u tekstu IN4S.