Srpskom narodu u Crnoj Gori se prijetilo sa najvišeg nivoa vlasti „traktorijadom“, što će reći, novom „olujom“ progona sa sopstvenih ognjišta. Ta vrsta šikaniranja, progona, obespravljenosti srpskog naroda, je van svake norme demokratskog i građanskog društva, iza koga se kriju naši progonitelji sa antisrpskim agendama. Srpski narod je očigledno određen za odstrel iz nekih centara moći, poručio je u intervjuu za IN4S predsjednik udruženja Savez Srba iz Crne Gore, Željko Čurović.
Gospodine Čuroviću, kakvo je Vaše lično mišljenje i stav organizacije koju predvodite u vezi današnje situacije u Crnoj Gori?
Čurović: Može se reći iz današnje perspektive da je Crna Gora zemlja čuda. Sve ono što se ne može sresti u svijetu, može se vidjeti u Crnoj Gori i velikim dijelom u Ukrajini. Jedina razlika je što se u Ukrajini vodi krvavi rat jednorodnog naroda u korist onih koji su ih nagovorili na takav poduhvat samouništenja. Dok u Crnoj Gori, na svu sreću, nema tog fizičkog sukoba, ali se ide po ivici noža. Ne daj Bože da neko učini pogrešan korak, bila bi preduboka rana sa toga bratskog brida!
Kako to da je baš kulminiralo do te samoubilačke namjere?
Čurović: Nova Crna Gora pravi svoje utemeljenje na srbofobiji, kao i Ukrajina na rusofobiji. U tom pravcu su obje države ukinule jezik i pismo kojim su govorili njihovi preci. Sa jednog od antisrpskih skupova pristalica Mila Đukanovića. Dakle, zvanična Crna Gora je promovisala i uvela službeni novogovor i promovisala ga u „crnogorski jezik“ i „crnogorsko pismo“, ukidajući i progoneći iz školskog programa srpski jezik i ćirilično pismo, bez obzira što većina građana i dalje govore srpskim jezikom. To je isto uradila Ukrajina sa ruskim jezikom i pismom.
U uvodnom dijelu ste napravili, na žalost, sjajnu paralelu između procesa u Crnoj Gori i Ukrajini. Izgleda da se taj kontinuitet može pratiti i kroz NVO CPC?
Čurović: U Crnoj Gori je isforsirana takozvana crnogorska crkva kojoj se legitimitet i autokefalnost daje po prvi put na partijskom kongresu, van svih kanonskih pravila. U zadnjem momentu je poništen naopaki Zakon o slobodi vjeroispovijesti kojim se ozakonjivalo otimanje svetinja i imovine SPC. Zar to isto nije urađeno sa RPC u Ukrajini?
Stiče se utisak da Srbi kao narod postaju svjesniji da je na snazi, u poodmakloj fazi, projekat rasrbljavanja Srba u cijelom regionu. Ko po vašem mišljenju upravlja tim procesima?
Čurović: Srpskom narodu u Crnoj Gori se prijetilo sa najvišeg nivoa vlasti „traktorijadom“, što će reći, novom „olujom“ progona sa sopstvenih ognjišta. Ta vrsta šikaniranja, progona, obespravljenosti srpskog naroda, je van svake norme demokratskog i građanskog društva, iza koga se kriju naši progonitelji sa antisrpskim agendama. Srpski narod je očigledno određen za odstrel iz nekih centara moći. A ti centri: Rim, Beč, Berlin, London, Pariz, Vašington, Brisel… prepoznaju se po sopstvenim genocidnim poduhvatima nad nevinim narodima, koje su pljačkali i ubijali zbog sopstvenog profita, stvarali svoju „kulturu“ okupanu nevinom krvi drugih naroda. Da je sve navedeno tako, govore činjenice rasrbljavanja Srba iz Makedonije, pa do progona Srba sa KiM, Hrvatske i današnje Crne Gore. Istina je da centri moći, ne samo da ćute, već zdušno pomažu nestajanje jednog naroda. Savjest nam ne dozvoljava da ćutimo nad ovom istinom, već moramo da djelamo ne bi li zaustavili dalji progon i rasrbljavanje Srba.
Gledajući iz ugla običnog građanina kao što smo i pomenuli, negdje smo svjesni da je srpskom narodu u Crnoj Gori spremna „omča oko vrata“. Podsjetili ste nas na nešto što svi više manje znamo, a znamo da do sada nismo imali adekvatan odgovor na proces rasrbljavanja u Crnoj Gori. Kako Vi vidite izlaz iz ove situacije, koji su to realni koraci koje kao narod možemo da preduzmemo?
Čurović: Identitet jednog naroda čini jezik, pismo i vjera. Ako srpski jezik i ćirilično pismo ostanu van nastavnog programa i van službene upotrebe u Crnoj Gori, za sledećih deset do petnaest godina nećemo imati kome da se obratimo, već će Srbi biti u potpunosti asimilovani u novu crnogorsku naciju. Zbog ovih opasnih činjenica, srpski narod se mora sabrati i homogenizovati u odbranu svoga nacionalnog identiteta. Savez Srba iz Crne Gore je odlučio da bude pokretač takve inicijative, kroz kulturno, tradicionalno i obrazovno djelovanje, u cilju zaštite srpskog identiteta u Crnoj Gori.
Mišljenja smo da se političke strukture koje predstavljaju srpsko biračko tijelo, čast izuzecima, a pogotovo one koje su građanske a predstavljaju se kao srpske, dovoljno nijesu angažovane na identitetskom pitanju srpskog naroda u Crnoj Gori. Vjerujemo da je razlog njihova politička borba oko „prečih“ pitanja. Mi smatramo da nema prečeg pitanja za srpski narod u Crnoj Gori od očuvanja jezika, ćiriličnog pisma i vjere pravoslavne kroz SPC. Što će reći, očuvanje identiteta.
[caption id="attachment_141886" align="alignnone" width="681"]
Foto: Vlada Crne Gore[/caption]
Vrijeme je pokazalo da nikakav ekonomski ni politički program nije sačuvao identitet jednog naroda. Stomak je uvijek jeo narode i njihovo postojanstvo, dok je moralna vertikala čuvala čojstvo i ime u čovjeku. Da je to tako, pokazuje i nova politička situacija u Crnoj Gori, oličena u manjinskoj Vladi, u kojoj ponovo nema mjesta za autentične predstavnike Srba. Ovim ne mislim da favorizujem bilo koga individualno, ili bilo koju političku strukturu, međutim radi se o tome da je pogažena izborna volja građana, Ustav države Crne Gore i sve demokratske norme iza kojih se kriju upravo oni koji čine te presedane.
U tom cilju smo i donijeli Deklaraciju našeg budućeg djelovanja, kojom pozivamo svakog Srbina ma gdje se nalazio i svaku srpsku organizaciju da nam se pridruži u ovom značajnom, neophodnom i neodložnom poslu, kojim ćemo odbraniti svoju bit, usebljenu u srpskom jeziku, srpskoj ćirilici i SPC.
;ab_channel=AloOnlineME
