Duša mu ode ka Gospodu, kome je vjeran ostao u mukama mnogim.

U vrijeme cara Avrelijana življaše ovaj slavni Sava u Rimu, i imaše vojvodski čin. Poreklom bješe od Gotskog plemena. Posećivaše često hrišćane po tamnicama i pomagaše ih svojim imanjem. Zbog velike čistote i posta dade mu se od Boga vlast nad duhovima nečistim.

Kada bi optužen kao hrišćanin, on smjelo stade pred cara, baci preda nj svoj vojnički pojas, i javno ispovijedi Hrista Gospoda. Bi mučen raznim mukama, šiban, gvožđem strugan, svijećama opaljivan. No on ne podleže tim smrtonosnim mukama, no javi se živ i zdrav. Njegovi drugovi, vojnici, vidjeći očigledno, da Bog pomaže Savi, primiše vjeru Hristovu.

Njih 70 na broju odmah biše po naredbi carevoj posječeni. Svetom Savi javi se u tamnici sam Hristos Gospod u velikoj svjetlosti i krepljaše mučenika Svoga. Po tom Sava bi osuđen na smrt potopljenjem u vodu. I bačen bi u reku duboku, gdje predade dušu Bogu, 272 god. I duša mu ode ka Gospodu, kome je vjeran ostao u mukama mnogim.