U demokratskom društvu, za koje sam bio uvjeren da ipak preovladava u svijetu, dijalog je neophodan. Preduslov za dijalog i za rešenje bilo kog problema je spremnost da se čuje i druga strana. Cenzura nije odgovor, ona govori o nespremnosti za dijalog i mišljenje druge strane, možda čak i o nekom strahu koji se iza te nespremnosti krije.
Ovako poznati glumac Miloš Biković za Sputnjik komentariše cenzuru i blokade s kojima se suočavaju ruski mediji širom Zapada.
https://aloonline.me/region-i-svijet/ramzan-kadirov-mariupolj-ranjen/
Biković smatra da su sankcije koje su pogodile ruske umjetnike, sportiste, naučnike, studente, pa čak i mačke, ne samo besmislene i apsurdne, već i opasne.
- Ako se zabranjuju čak i umjetnici koji su umrli pre 200 godina, a dio su svjetske kulture, ako se ukida Čajkovski, Dostojevski, a na radnjama mogu naći natpisi da se zabranjuje ulaz Rusima, onda je to veoma opasno i podsjeća na vrijeme ludila pred početak Drugog svjetskog rata i na sve ono što se u tom ratu dešavalo posle- precizira glumac za Sputnjik.
On je dodao da je prerano prognozirati u kojoj meri će novonastala situacija uticati na njegovu karijeru koju već godinama uspješno gradi u Rusiji.
https://aloonline.me/region-i-svijet/elenski-evropa-ukrajina-rusija-sankcije-rat-eu/
Kao jedan od prvih koji je na društvenim mrežama zloupotrijebljen lažnim vijestima, Biković smatra da danas ne samo umjetnost nego sve na svijetu može biti zloupotrebljeno.
- Da, u današnjem svijetu sve može biti zloupotrijebljeno. Količina tačnih informacija i dezinformacija kojima smo zasuti je, čini mi se, podjednaka. Snaga i moć umjetnosti leži u tome što ona, ukoliko je prava, opstaje, traje i nadživljava sve krize, režime, sisteme i saveze. Prava umjetnost jednostavno korespondira sa savjesnošću, makar smo to kroz istoriju ljudske civilizacije mogli i vidjeti i naučiti. Sama činjenica da se umjetnost cenzuriše i da je se plaše, dovoljno govori o njenoj snazi- zaključio je Biković.
