Prema hrišćanskom učenju, bračna ljubav je blagoslovena od Boga, a bračni zavjet neraskidiv, o čemu svojim djelima najbolje svjedoče Hristovi velikomučenici, među kojima je i Sveti Trifun.
U "Ohridskom prologu" vladike Nikolaja Velimirovića piše kako je velikomučenik Trifun poginuo 250. godine u Nikeji, od mača hristobornog rimskog cara Dakija.
Vladika Nikolaj govori o skromnosti i iscjeliteljskoj moći svetitelja Trifuna. Još od djetinjstva na njemu je bila velika blagodat Božja, te je mogao iscjeljivati bolesti na ljudima i na stoci, i izgoniti zle duhove.
Na današnji dan, 14. februar
Sahranjen je skromno, po njegovoj želji, u selu Kampsadi u Frigiji, gdje je i rođen.
Svetog Trifuna slave mnogobrojni esnafi, vinogradari, mehandzije, a na liturgijama se pominje stradanje svetitelja Trifuna.
Na ovaj dan vinogradari izlaze u vinograd da orežu barem jedan čokot vinove loze i poliju ga vinom. Vjeruje se da će grožđe tako dobro roditi.
Ako na svetog Trifuna pada kiša, vjeruje se da će uspješno roditi šljiva i da će biti dobra godina.
Jedno od vjerovanja u narodu je da sa ovim danom stiže proljeće, da se budi priroda i najuzvišenije osjećanje kod ljudi, ljubav.
Prema vjerovanju, Sveti Trifun je čuvar bilja i štiti ga od raznih štetočina. Obično se njemu mole da sačuva njive i vinograde od skakavaca, gusjenica i drugih insekata.
;t=4s
