Piše Vučurović:
Srpski svijet… ta divna riznica našeg identiteta, bića, sjećanja, jezika, postojanja, jedinstva, ljubavi, uspona i padova…strpljenja i povjerenja prema drugima, čak i onima koji to, možda, nisu zaslužili.To je naše stradanje, herojstvo, sretanje sa precima, taj neponovljivi dodir vječnosti, život i smrt. I lutanje kroz oluju i mrak, i put koji nam osvjetljavaju kruna Dušanova i riječ Njegoševa… A u temelju je Kosovo.
Reći će Andrić o Crnoj Gori Njegoševog doba: ,,Namučene žene koje su se odmarale pored bremena drva na kamenoj ivici puta govorile su o Kosovu kao o svojoj osobenoj sudbini i ličnoj tragediji. „Naša je prava na Kosovu zakopana“, govorili su ljudi rezignirano i ne pomišljajući da je traže drugim putem do onoga koji im kosovski zavet nalaže…
Crna Gora i svet koji je izbegao u njena brda bili su kvintesencija toga kosovskog misterija. Sve što se u tim brdima rađalo, dolazilo je na svet sa refleksom kosovske krvi u pogledu.
’’Kosovo je Srbija.
