Milena Vulanović iz Udruženja kazala je za "Dan" da ih Vlada ignoriše osam mjeseci zbog čega će organizovati protest na kome će tražiti da im se refundira liječenje djece i da se ne upućuju u Beograd, jer je to za većinu porodica finansijski neizdrživo.
– Svi ljekari kao i psihijatar Ivan Krgović, koji se nalazi na čelu Centra za autizam preporučuju da djeca imaju dva tretmana dnevno, ali nam to nije omogućeno. Mi u Centru za autizam nemamo ni ranu interevenciju za djecu od prve do treće godine. Zahtijevamo da nam se umjesto što se tretmani u Beogradu plaćaju po 1.200 eura za mjesec dana, refundara rehabilitacija koju plaćamo u Crnoj Gori. Ispada da tretman u Srbiji košta 25 eura, a ovdje po 15. Ne znam koja je logika da država tretmane u Beogradu plaća 1.200 eura, a za ovdje nema novca. Oko 5.000 djece ima dijagnozu autizma i drugih psihofizičkih smetnji. Nemamo olingofrenologa, a rijetki su i tretmani kod psihologa i defekotologa. Na svakih 15 ili 20 dana imamo po jedan tretman. S druge strane, jedan broj ljekara je stalno na bolovanju, a problem su i plate jer niko za 400-450 eura neće da radi sa djecom koja imaju takav porblem i zbog toga sve češće odlaze u privatni sektor – ističe Vulanovićeva.
Ona kaže da po ovom pitanju nadležni jedni na druge prebacuju odgovornost, a imali su i jedan sastanak u Vladi, na kojem ništa nije riješeno.
– Djeca ne mogu da čekaju još tri-četiri godine da se ovo riješi. Refundacija troškova je kratkoročno rješenje. Umjesto što nas šalju u Beograd, neka nam odrede logopeda u Crnoj Gori gdje će djeca dobiti tretmane. Svi roditelji traže da se mališanima ovdje obezbijedi liječenje, imamo sasvim dovoljno stručnjaka. Djeca su definitivano diskriminisana ako im se nude dva tretmana, dijete koje ide svaki dan na tretmane i logoped radi sa njim mora da napreduje i samim tim se isplati uloženi trud – kaže Krgović.
Direktrica NVO "Naše sunce" Milka Šćepanović kazala je da Centar za autizam zbog nedostatka kadra i prostora ne može korisnicima da obezbijedi dovoljan broj tretmana.
– S obzirom na to da Fond zdravstvenog osiguranja pokriva dio troškova tretmana, roditelji su primorani da smještaj i hranu plaćaju sami, odnosno, da enormno visoke cifre izdvoje podizanjem dugoročnih kredita. Zato, miran protest u režiji roditelja i građana koji se bore za bolje sjutra svoje djece i traže od sadašnje vlasti, jeste da se tretmani produže, odnosno da su tretmani učestaliji kako bi se prvenstveno djeci omogućio lakši i brži put ozdravljenja, odnosno, poboljšanje zdravstvenog stanja, a sve bez putovanja – navodi Šćepanovićeva.