Evo i običaja koji naš narod vjekovima poštuje - na Krstovdan se drži strogi post, na vodi. To je običaj svakakog pravog vernika u Srbiji koji poštuje pravilo: "Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti".

Jesenji Krstovdan se posti tako što se ceo dan jede samo grožđe i hljeb. Za ljude rođene na ovaj dan veruje se da na svojim nejakim plećima nose sjenku Časnog krsta, te da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.

Prema nekim narodnim običajima, u nekim djelovima Srbije, na Krstovdan valja da se opere sav veš i očisti kuća. Stari je običaj da se na ovaj dan stoka premazuje katranom u znaku krsta, da bi se zaštitila od bolesti.

Običaj je da se na Krstovdan osvešta bosiljak, sveta biljka za koju se veruje da odnosi negativnu energiju i čisti karmu, pa u domovima mnogih bosiljak zauzima važno mesto. Osveštani bosiljak čuva se u domu u vidu sredstva za energetsko isceljenje.

Tokom Krstovdana se jede grožđe, kao simbol slatke pobjede, plodnosti i obilja, a vjeruje se da će vas pratiti sreća i uspjeh ako danas uživate u ukusu ovog voća.

Prema običaju, važno je da vratite dugove ili ukoliko imate zaposlene, isplatite plate. Na ovaj način čistite tamnu energiju dugova i ulazite "čisti" i bezbrižni u ovu godinu.


Printscreen

 

Vjeruje se da ako je Krstovdan oblačan, zima će biti snegovita. Ako je vedar, biće suvomrazice.

ISTORIJA PRAZNIKA


Časni Krst je pronašla carica Jelena, majka cara Konstantina Velikog, kada je bila na poklonjenju Hristovom grobu u Jerusalimu. Nakon što je preuzeo vlast nad celim Rimskim carstvom, car Konstantin Veliki želio je da obnovi hrišćanske svetinje u Svetoj zemlji.

Jedna od najvećih želja Svetog cara Konstantina i njegove majke, Svete carice Jelene, bila je da pronađu Časni Krst na kojem je bio raspet Isus Hristos. Carica Jelena je nakon mnogo muke i truda uspjela da dozna gde se nalazi Časni Krst i naredila je da se kopa zemlja.

Nakon izvesnog vremena, kopači osjetiše divan miris iz zemlje, a nedugo zatim otkopaše i tri krsta, tablicu na kojoj je pisalo "Isus Nazarećanin, car Judejski" i klinove kojima je bio prikovan za Krst.

Ne mogavši da razaznaju na kojem je tačno krstu bio raspet Hristos, dosete se da na mrtvaca, čija je pogrebna povorka prolazila, polože sva tri krsta.

Kada je Časni Krst dotakao tijelo mrtvaca, on je vaskrsao, a Krst je odnesen na Golgotu. Na vijest da je Časni Hristov Krst pronađen, okupilo se mnoštvo naroda - svi su želeli da ga vide, dodirnu i cjelivaju.

Patrijarh Makarije odlučio je da podigne Krst na jedno uzvišenje. Prvo uzdizanje, Vozdviženje, Časnog Krsta dogodilo se 326. godine i od tada je Časni krst stajao u srebrnom kovčegu u Hramu Hristovog Vaskrsenja koji je carica Jelena potom podigla na Gologoti.

Taj dan se slavi kao Krstovdan, jedan od najznačajnijih praznika u godini. I pored njene želje da ta relikvija ostane netaknuta, vjekovima je od Časnog Krsta uzimana čestica po čestica i raznošena po cijelom svetu.

Krstovdan se takođe slavi i 18. januara, a tada je jedan od običaja plivanje za Časni Krst.