Na današnjoj sjednici Anketnog odbora Skupštine Crne Gore, svjedočio je Milan Paunović, nekadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica i visoki funkcioner MUP-a, koji je javnosti iznio niz šokantnih detalja o politički motivisanim zloupotrebama unutar bezbjednosnog aparata, uključujući organizovane napade, ubistva, i strukture nalik paravojnim jedinicama.

Paunović je precizno opisao kako su po nalogu vrha MUP-a, a pod komandom tadašnjeg rukovodstva Specijalne jedinice policije, formirane „crne trojke“ – operativne grupe sastavljene od policajaca i pripadnika Sedme uprave koje su zadatak imale fizičko uklanjanje i maltretiranje političkih neistomišljenika i kritičara režima.

Ukazao je da je pisanim putem prigovorio tadašnjem ministru Vukašinu Marašu, zbog čega je bio izložen žestokim pritiscima i prijetnjama. Nakon tog čina, kako kaže, ostao je sam i označen kao „smrtni neprijatelj“.

Posebno je govorio o događaju iz 1992. godine kada je, zajedno sa tadašnjim sudijom Vukotom Šćekićem, spriječio napad na muslimansko naselje u Pljevljima, dok je Ministarstvo unutrašnjih poslova, prema njegovim riječima, ostalo nijemo.

Paunović je opisao kako mu je naređeno da se brutalno obračuna s građanima tokom januarskih demonstracija 1998. godine, ali je preko radio-veze izdavao suprotne naredbe u duhu očuvanja čojstva i reda.

Njegov sin, tada srednjoškolac, bio je brutalno pretučen od strane bezbjednosnih struktura, što je Paunović označio kao ličnu osvetu sistema.

Posebno dramatičan dio svjedočenja odnosi se na oružje koje je korišćeno u ubistvima više visokopozicioniranih pojedinaca. Paunović je otkrio da je oružje kojim je ubijen Mladen Klikovac pripadalo Belom Raspopoviću, a da je Baja Sekulić ubijen iz oružja koje se može povezati sa generalom Neđom Boškovićem. Ista municija, isti kalibar, ista trauma na mjestu rane. To oružje, prema njegovim riječima, nije bilo ulično, već je pripadalo državnoj strukturi – moguće Sedmoj upravi. On je postavio pitanje: "Ko je to oružje izdao, ko je imao pristup tom arsenalu, i zašto su ubistva tako profesionalno izvedena?"

Paunović je otvoreno ukazao da je ministar Vukašin Maraš stopirao rad na rasvjetljavanju ubistva Žugića. Po njegovim riječima, upravo su iznutra uništavani dokazi i sprečavana istraga.

Upitao je ko je tačno iz Sedme uprave bio zadužen za logističku podršku Zemunskom klanu i njihovo sigurno kretanje unutar Crne Gore, insinuirajući na postojanje duboke veze između države i organizovanog kriminala.

Naveo je da je nakon svojih prigovora bio mimo svih dešavanja, preseljen u periferiju i bez pristupa informacijama – što je, kako je naveo, bio standardni metod „kazne“ za nepodobne unutar sistema.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić izjavio je da je Paunovićevo svedočenje „živi dokaz“ kako je režim zloupotrebljavao institucije, dok je poslanik URA Filip Adžić ocijenio da se radi o istorijskom trenutku u kom „sistem sam progovara protiv sebe“.

Ovo svedočenje je prvo ove vrste u Skupštini Crne Gore i moglo bi da ima ozbiljne posledice po dalji rad tužilaštva i komisija za istragu političkih ubistava i državnih zloupotreba.

https://www.youtube.com/watch?v=D879G6wMiLk