Nakon svjedočenja Milana Paunovića pred Anketnim odborom Skupštine Crne Gore, u kojem je otkrio postojanje „crnih trojki“ i umiješanost tadašnjeg komandanta SAJ-a Veselina Veljovića u brutalne obračune sa građanima, na scenu je stupio – ko drugi nego – advokat Mihailo Volkov. Njegov cilj je da odbrani dugogodišnjeg „simbola profesionalizma“ u policijskim strukturama, čovjeka kome su čak i bombu stavljali pod autom, vjerovatno od zavisti.

Volkov je, naime, saopštio da je svedočenje Paunovića „motivisano ličnom osvetom“ jer je, zamislite, smijenjen kada je Veljović došao na čelo Uprave policije. Da, baš taj Veljović, čuveni reformator, poznat po tihom guranju Crne Gore u bezbjednosni ambis, a bliskom prijateljstvu s ljudima iz sive zone.

„Sve što Paunović govori je neistinito i u suprotnosti sa činjenicama“, rekao je Volkov, dodajući da će njegov klijent (koji je u međuvremenu u više navrata bio u sukobu sa zakonom - prim.aut. ALoonline) pokrenuti sudski postupak. Nije precizirao da li će postupak voditi u Specijalnom državnom tužilaštvu ili u nekom klubu za bivše funkcionere Službe.

Posebno je interesantna odbrana koja se zasniva na pitanju: „Zašto Paunović ranije nije govorio o ovome?“ Kao da bi u ono vrijeme, kad je Veljović faktički imao poluge moći u rukama, bilo kome palo na pamet da nešto progovori, a da posle toga ne završi ili u gepeku ili u grobu.

Volkov se dotakao i 1998. godine, kada je po njegovim riječima – „hrabri“ Veljović odbranio institucije od demonstranata, a zatim bio meta eksplozivne naprave. Sjetimo se u tim dešavanjima kako je državna sila ugušila legitimni protest naroda pendrecima, suzavcem i bojnim otrovima, palicama i „gumenim“ argumentima.

Istina, u državi u kojoj su policajci znali više kriminalaca nego članova svojih porodica, Veljović svakako nije bio usamljen. Ali je, po svjedočenju Paunovića, bio centralna figura sistema koji je proizvodio strah, tukao građane, organizovao "profesionalne" odrede i ćutao o ubistvima.

Pa ako je sve ovo ovako, kako kaže Volkov, stvar lične netrpeljivosti, onda je Veljović, po svoj prilici, samo bio žrtva zavisti a ne svog kriminala u uniformi.