Samit NATO-a, koji će 7. i 8. jula biti održan u Ankari, mogao bi da bude jedan od najvažnijih pokazatelja daljeg odnosa Sjevernoatlantske alijanse prema Rusiji i ratu u Ukrajini, ocjenjuje turski list „Turkije”.

Prema navodima tog lista, u evropskim političkim i bezbjednosnim krugovima sve češće se razmatra mogućnost šireg sukoba sa Rusijom, pri čemu se kao jedan od rokova u takvim procjenama pominje 2030. godina. U tom kontekstu, kako se ističe, poseban značaj imaju poruke koje će biti poslate sa samita NATO-a u turskoj prijestonici.

„Da li će SAD i NATO moći da ostanu po strani od takvog razvoja događaja? U tom kontekstu, procjene i izjave koje će biti date na samitu NATO-a u Ankari 7. i 8. jula od izuzetne su važnosti”, navodi se u tekstu turskog lista.

Autor ocjenjuje da bi sastanak lidera Alijanse mogao da donese veoma zapažene rezultate, posebno u pogledu daljeg jačanja vojne industrije, povećanja izdvajanja za odbranu i nastavka podrške Kijevu. Samit u Ankari održava se u trenutku kada zemlje NATO-a nastoje da ubrzaju proizvodnju naoružanja i da evropski dio Alijanse učine sposobnijim za dugoročno odvraćanje Rusije.

Dodatnu težinu tim raspravama daju i najave pojedinih zemalja sa istočnog krila NATO-a. Letonski premijer Andris Kulbergs najavio je da će Letonija, u saradnji sa Ukrajinom, razvijati proizvodnju bespilotnih ljetelica i protivdronskih sistema, uz oslanjanje na iskustvo koje je Kijev stekao tokom rata. Ta saradnja se u baltičkim državama predstavlja kao dio odgovora na sve češće incidente sa dronovima i na strah od širenja sukoba.

Istovremeno, u Turskoj se sve glasnije ističe da bezbjednost ne može biti zasnovana samo na naoružavanju. Predsjednik turskog parlamenta Numan Kurtulmuš izjavio je na parlamentarnom skupu NATO-a u Istanbulu da je Ankara uložila velike napore u posredovanje između Moskve i Kijeva i da pregovori, iako nisu doveli do mira, ne mogu biti ocijenjeni kao potpuno neuspješni.

Prema njegovim riječima, ruska i ukrajinska strana su u jednom trenutku bile za pregovaračkim stolom i usaglasile nacrte sporazuma koji su bili blizu konačnog rješenja, ali mir nije postignut jer, kako je naveo, „neke zemlje nisu željele mir”.

Kurtulmuš je poručio da NATO, pored vojnog odvraćanja, mora da razmišlja i o tome kakvu mirovnu perspektivu može da ponudi. On je ocijenio da su rat u Ukrajini, pitanje Krima, Donbasa i sve dublje podjele unutar evroatlantskog prostora pokazali da je Evropa postala bezbjednosno ranjivija nego što se ranije mislilo.

Samit u Ankari zato se ne posmatra samo kao redovno okupljanje lidera Alijanse, već kao politički test pravca kojim će NATO ići u narednim godinama: ka daljem jačanju vojne konfrontacije sa Rusijom ili ka traženju modela koji bi, uz bezbjednosne garancije, otvorio prostor za pregovore.