Potpredsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džej Di Vens izjavio je da je Vašington u velikoj mjeri ostvario svoje ciljeve u sukobu sa Iranom i da je spreman da započne postepeno okončanje vojne operacije, uz prelazak na diplomatsku fazu rješavanja krize.

U intervjuu za Foks njuz, Vens je poručio da SAD smatraju da su ključni ciljevi ispunjeni i da postoji prostor za deeskalaciju. Prema njegovim riječima, administracija Donalda Trampa želi da okonča sukob putem „opsežnih i uspješnih pregovora“, ali je naglasio da dalji razgovori zavise od poteza Teherana.

Posebno je istakao da bi nastavak dijaloga mogao biti uslovljen otvaranjem Ormuskog moreuza, jedne od najvažnijih svjetskih energetskih ruta. U suprotnom, format komunikacije mogao bi biti izmijenjen.

Kao ključnu tačku spora, Vens je naveo pitanje obogaćenog uranijuma. Sjedinjene Države zahtijevaju ne samo ograničenje, već potpuno uklanjanje ovih materijala iz Irana i uspostavljanje efikasne kontrole nad nuklearnim programom te zemlje. On je naglasio da je Vašington jasno definisao gdje je spreman na ustupke, ali i da postoje „crvene linije“ koje se odnose na nuklearnu bezbjednost.

Vens je dodao da Trampova administracija želi da vidi Iran kao zemlju koja se razvija i integriše u međunarodne tokove, ali da je to moguće samo ukoliko Teheran ne pređe postavljene granice. Prema njegovoj ocjeni, potencijalni sporazum mogao bi biti obostrano koristan.

Pregovori između SAD i Irana, održani 11. aprila u Islamabadu uz posredovanje Pakistana, okončani su bez dogovora. Sastanak je trajao gotovo 24 sata, ali delegacije nisu uspjele da usaglase uslove mirovnog sporazuma. U iranskoj delegaciji bili su predsjednik parlamenta Mohamed Bager Galibaf i ministar spoljnih poslova Abas Aragči, dok je američku stranu predvodio Vens, uz učešće specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa i Džareda Kušnera.

Ovi razgovori predstavljali su prvi direktan kontakt na visokom nivou između dvije strane u više od deset godina, i praktično prvi takav format od krize iz 1979. godine. Ipak, pregovori su protekli u napetoj atmosferi, dodatno opterećenoj činjenicom da je primirje dogovoreno 8. aprila brzo propalo, uz međusobne optužbe oko Ormuskog moreuza i nuklearnog programa.

Nakon sastanka, Vens je saopštio da se američka delegacija vraća u Sjedinjene Države jer dogovor nije postignut. Iranska strana takođe je izrazila razočaranje ishodom razgovora. Portparol Ministarstva spoljnih poslova Esmail Bagaei naveo je da je postignut određeni napredak, ali da kompromis nije moguć oko „dvije ili tri ključne teme“.

Glavna neslaganja odnose se na kontrolu nad Ormuskim moreuzom i sudbinu rezervi obogaćenog uranijuma, od kojih Teheran nije spreman da odustane. Prema navodima izvora upoznatih sa tokom pregovora, iranska strana nije prihvatila američke uslove po ovim pitanjima.

Iranski zvaničnici ističu da nije bilo realno očekivati brz dogovor, imajući u vidu da su razgovori održani nakon više od 40 dana sukoba i u atmosferi izraženog nepovjerenja. Galibaf je nakon sastanka ocijenio da američka strana nije uspjela da stekne povjerenje iranske delegacije, naglasivši da Teheran diplomatiju koristi kao sredstvo za zaštitu sopstvenih interesa.

Vens je, ipak, ocijenio da proces nije dospio u ćorsokak i da Vašington očekuje odgovor Irana, uz ocjenu da je američka strana iznijela dovoljno predloga.

U međuvremenu, tržište nafte već reaguje na rizike povezane sa eventualnom blokadom Ormuskog moreuza. Cijene sirove nafte približile su se nivou od 100 dolara po barelu, a američki ministar energetike Kris Rajt upozorio je da će cijene nastaviti da rastu sve dok je ključna ruta snabdijevanja pod pritiskom.

Prema navodima „Volstrit žurnala“, rukovodioci velikih američkih naftnih kompanija već su upozorili administraciju na posljedice moguće dugotrajne blokade, ocjenjujući da bi takav scenario mogao ozbiljno da poremeti globalne lance snabdijevanja i produbi energetsku krizu.

Bivši američki diplomata Čas Friman ocijenio je da Vašington ne razmatra vojnu opciju za otvaranje Ormuskog moreuza, već da je svjestan da je za normalizaciju saobraćaja neophodan dogovor sa Iranom, koji zadržava ključnu ulogu u tom regionu.