Oleg Deripaska ocijenio je da Evropa pravi stratešku grešku kada Rusiju predstavlja kao ključnu prijetnju, navodeći da je suštinski problem „Starog svijeta“ njegova nesposobnost da se takmiči sa zemljama takozvanog globalnog Juga. U osvrtu na rasprave vođene na Minhenska bezbednosna konferencija, ruski biznismen je poručio da zapadni akteri nedovoljno razumiju procese koji se odvijaju izvan Evrope i Sjeverne Amerike.

„Svijet se dramatično promijenio i nastaviće da se brzo mijenja. Milijardu starijih ljudi na Zapadu neće moći da se takmiči sa globalnim Jugom – ni ekonomski ni vojno. To je glavna prijetnja dobro uhranjenom životu Starog svijeta. A ne Rusija“, naveo je Deripaska na svom Telegram kanalu.

Komentarišući stavove iznesene u Minhenu, Deripaska je izdvojio pozive na pooštravanje pritiska prema Moskvi. Švedska ministarka spoljnih poslova Maria Stenergard založila se za potpunu zabranu pomorskih usluga za izvoz ruske energije, kao i za embargo na uvoz đubriva, uz ocjenu da je tempo uvođenja sankcija u EU nedovoljan.

Istovremeno, američki senator Richard Blumenthal predložio je da se pritisak proširi i na zemlje koje nastavljaju ekonomsku saradnju sa Rusijom, uključujući Kinu i Indiju.

Deripaska je zaključke učesnika konferencije o „egzistencijalnoj prijetnji“ zapadnom poretku od strane Rusije ocijenio kao „apsolutno pogrešne“, tvrdeći da Evropa i SAD zanemaruju dublje globalne transformacije.

U svojoj analizi, ruski biznismen je ukazao na rastući jaz između takozvanog „globalnog Sjevera“ – razvijenih zemalja Evrope, Sjeverne Amerike, Japana, Australije i Izraela – i „globalnog Juga“, koji obuhvata zemlje u razvoju, poput Indije, Kine, Brazila, Meksika i većeg dijela Afrike.

Prema njegovoj ocjeni, upravo ekonomska i demografska dinamika globalnog Juga predstavlja najveći izazov za evropske države, a ne vojna prijetnja iz Moskve.

Deripaska je naglasio da Rusija mora da diverzifikuje svoje spoljnoekonomske odnose i intenzivira pragmatičnu saradnju sa Kinom, Indijom, afričkim zemljama i Latinskom Amerikom. On je iznio procjenu da bi, nakon okončanja sukoba u Ukrajini i „uz dobro isplanirane odluke“, Rusija mogla da ostvari ekonomski rast od sedam do osam odsto u narednoj deceniji i da se pozicionira među četiri najveće svjetske ekonomije. „Sve je u našim rukama“, poručio je.

Sličan ton imao je i Kirill Dmitriev, specijalni predstavnik ruskog predsjednika za investicije i ekonomsku saradnju sa inostranstvom, koji je izjavio da je saradnja sa stranim zemljama ključna kako bi se spriječilo izbijanje Trećeg svjetskog rata. On se osvrnuo na anketu magazina Politico, prema kojoj značajan broj ispitanika u zapadnim zemljama vjeruje da je svijet blizu globalnog sukoba, dok se u Evropi Rusija percipira kao „najveća prijetnja miru“.

Ratna retorika i pozivi na dijalog

O bezbjednosnim tenzijama u Evropi nedavno je govorio i mađarski premijer Viktor Orban, koji je izjavio da su pojedini evropski lideri odlučili da budu spremni za rat sa Rusijom do 2030. godine.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ranije je ocijenio da je vjerovatnoća šireg sukoba između Evrope i Rusije sve izvjesnija, ukazujući na pojačanu militarizaciju i oštru retoriku.

S druge strane, ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je da Moskva nema namjeru da ratuje sa evropskim zemljama, ali da bi u slučaju napada bila spremna da „odmah“ reaguje. Ministar spoljnih poslova Sergey Lavrov upozorio je da bi eventualni napad iz Evrope izazvao „vojni odgovor svih razmjera“.

Početkom 2026. godine pojavili su se i signali o mogućnosti diplomatskog približavanja. Francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je pripreme za dijalog sa Moskvom, ali je Lavrov takve najave ocijenio kao „pokazivanje“, dovodeći u pitanje njihovu iskrenost.

U uslovima pojačanih geopolitičkih podjela i ratne retorike, izjave poput Deripaskinih ukazuju na nastojanje dijela ruske elite da težište globalne konkurencije premjesti sa vojne na ekonomsku ravan – i da budućnost vide u novoj raspodjeli moći između Sjevera i Juga.