Incident koji se dogodio sinoć ispred Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, prilikom obilježavanja 200 godina Matice srpske, otvara niz pitanja koja prevazilaze sam čin zvižduka i uvreda upućenih mitropolitu Joanikiju.

Prema raspoloživim saznanjima, on je na svečanost bio pozvan kao redovni član Matice srpske i član Njegoševog odbora ove najstarije srpske kulturne institucije. Samo po sebi, njegovo prisustvo na jubileju nije sporno. Sporan je, međutim, način na koji je organizovan njegov dolazak.

Joanikije je na manifestaciju došao na ulaz Srpskog narodnog pozorišta koji nije bio predviđen za ulazak zvanica i gdje je u tom trenutku bilo okupljeno nekoliko stotina blokadera. Prema tvrdnjama dobro upoznatih izvora „Politike“ sa dešavanjima od sinoć, nečija procjena je bila da će mitropolit Joanikije, zbog njegove kontinuirane javne podrške blokaderskim aktivnostima, biti dočekan aplauzom i ovacijama.

Ta procjena se pokazala kao ozbiljan propust.

Blokaderi, čiji je javni diskurs u više navrata bio otvoreno anticrkveno intoniran, u trenutku dolaska nisu prepoznali mitropolita Joanikija. Umjesto planiranog „simboličkog dočeka“, uslijedili su zvižduci, uvrede i negodovanje. Bez fizičkog kontakta, ali sa jasnom atmosferom neprijateljstva.

Tako je scenario koji je, po svemu sudeći, trebalo da proizvede medijsku sliku Joanikijeve podrške, završio suprotnim efektom – slikom konfuzije i bezbjednosnog rizika.

Odnos unutar crkvene hijerarhije

Dodatnu težinu čitavom događaju daje činjenica da se Joanikije, prema svjedočenjima prisutnih, u samom pozorištu nije pozdravio ni sa mitropolitom bačkim Irinejem, niti sa Njegovom Svetošću patrijarhom Porfirijem – ni prilikom dolaska, ni prilikom odlaska.

U crkvenoj praksi, posebno u situacijama kada arhijerej dolazi na kanonsku teritoriju drugog episkopa, uobičajeno je da se najprije javi nadležnom arhijereju. U konkretnom slučaju, nadležni arhijerej za Novi Sad je upravo mitropolit Irinej bački.

Prema raspoloživim informacijama, takav formalni korak nije učinjen, što dodatno otvara pitanje ko je i na koji način koordinisao njegov dolazak.

Ostaje i suštinska dilema – ko je ove godine pozivao crkvene velikodostojnike na obilježavanje jubileja Matice srpske?

Prema dosadašnjoj praksi, upravo je Eparhija bačka imala ulogu u koordinaciji poziva, kako bi se izbjegle organizacione i protokolarne nejasnoće. Ako je ta praksa ovoga puta zaobiđena, javnost ima pravo da zna ko je preuzeo tu ulogu i sa kojim ovlašćenjem.

Posebno jer je dogovor o pojavljivanju mitropolita na mjestu gdje je bilo okupljeno nekoliko stotina protestanata očigledno nosio bezbjednosni rizik. Činjenica da je njegova bezbjednost bila ugrožena isključivo zato što ga okupljeni nisu prepoznali, paradoksalno svjedoči da je čitav plan bio oslonjen na medijski efekat, a ne na realnu procjenu ambijenta.

Propali pokušaj i posljedice

Ako se sve navedeno sagleda u cjelini, dobija se slika neuspjelog scenarija. Pokušaj da se proizvede simbolička scena podrške, koja bi imala šire političke implikacije, završio je suprotnim ishodom.

Umjesto kontrolisanog javnog gesta, dobijena je situacija u kojoj je ugrožen ugled institucija – i kulturne, i crkvene.

Ostaje da se utvrdi ko je planirao, ko je odobrio i ko je procijenio da je ovakva organizacija dolaska primjerena trenutku. Jer kada je riječ o vrhu Srpske pravoslavne crkve i jubileju institucije stare dva vijeka, improvizacija nije pitanje protokola – već odgovornosti.