Ostavka predsjednika FK Budućnost Boška Kovačevića novi je alarmantan signal duboke institucionalne i upravljačke krize u ovom crnogorskom fudbalskom klubu. Iako je na tu funkciju izabran tek nedavno — i to dva puta zbog pravnih nedosljednosti između klupskog Statuta i Zakona o sportu — njegov brzi odlazak predstavlja kulminaciju dugogodišnje dezorganizacije i politizacije kluba.

Sam čin da je izbor morao da se ponovi već dovoljno govori o nivou pravne i upravljačke neodgovornosti. Umjesto da bude model modernog sportskog sistema, FK Budućnost sve više liči na eksperimentalni poligon za političke ambicije i interesne kalkulacije pojedinih političkih aktera.

Razlog za novu eskalaciju krize jeste i gubitak većine u Upravnom odboru nakon što je Danilo Šaranović morao da se povuče zbog nespojivosti funkcija. Podjele su eskalirale prilikom glasanja o povjerenju treneru Ivanu Brnoviću, pet članova je bilo za smjenu, dok su dvojica bila protiv, što govori o potpunoj paralizi unutar najviših organa kluba.

Sportski debakl u duelu sa nepoznatom ekipom Noa iz Jermenije u prvom kolu kvalifikacija za Ligu šampiona samo je još jedan u nizu udaraca, ovoga puta i finansijski bolan. Bez ulaska u narednu fazu, klub ostaje i bez milionskih prihoda iz UEFA fondova, što će dodatno opteretiti već rastegnuti i neefikasno upravljan budžet.

Kriza u FK Budućnost nije od juče ali je sada postala nemoguće ignorisati. Klub koji bi trebao biti simbol sportskog ponosa Podgorice i Crne Gore, sve više liči na partijski aparat, u kojem se fotelje dijele po političkoj podobnosti, a ne po stručnosti i viziji. Vrijeme je da se prestane sa jeftinim političkim igrama na račun navijača, sporta i javnog novca. Ako je cilj uništenje kluba, onda je taj plan na odličnom putu.