Aktivistkinja studentskog blokaderskog pokreta Mila Pajić objavila je autorski tekst u kojem je, bez ičijeg ovlašćenja, uputila izvinjenje u ime Srbije, istovremeno proglašavajući sve njene građane odgovornim za događaje u Srebrenici – bez obzira na godine, lično djelovanje ili činjenicu da mnogi od njih u julu 1995. nisu bili ni rođeni.

Tekst pod naslovom „U ime Srbije, izvinite” objavljen je 11. jula na portalu „Autonomija”, mediju sa kojim je Dinko Gruhonjić godinama urednički i autorski povezan. Pajićeva u njemu otvoreno nastoji da svoje viđenje prošlosti predstavi kao obavezu čitavog studentskog pokreta i svakog građanina Srbije.

„Vlast je pokazala da odgovornost za zločine počinjene u ime Srbije neće preuzeti. Na nama je, kao građanima Srbije, da od njih to iznova i iznova zahtijevamo, istovremeno i sami je preuzimajući”, napisala je Pajićeva.

Ona se, međutim, nije zaustavila na zahtjevu da se utvrdi individualna, komandna ili institucionalna odgovornost, već je tu odgovornost proširila na sve stanovnike Srbije.

„Niko nema privilegiju pošteđenosti od odgovornosti. Zato, na svakome od nas je da je preuzme”, navela je aktivistkinja, poručivši da bi studenti i građani svakog 11. jula trebalo da izlaze na ulice i ponavljaju njene političke i istorijske stavove.

Posebno sporna je njena tvrdnja da odgovornost ne zavisi ni od toga da li je neko u vrijeme rata uopšte bio rođen.

„Izvinite je odgovornost svih nas, bez obzira na to kada smo rođeni. Činjenica da smo rođeni u Srbiji koja genocid nije spriječila, dovoljna je. Činjenica da ga Srbija i dalje poriče, čini odgovornost još većom”, napisala je Pajićeva.

Takvom konstrukcijom sama činjenica da je neko rođen u Srbiji proglašava se dovoljnim osnovom za nasljednu moralnu odgovornost. Drugim riječima, svakom građaninu Srbije, pa i djeci rođenoj decenijama poslije rata, stavlja se svojevrstan pečat na čelo i zahtijeva da prihvati krivicu za postupke u kojima nije učestvovao i na koje nije mogao da utiče.

Pajićeva je tekst zaključila riječima: „U ime Srbije, izvinite”, mada ostaje nejasno ko joj je dao pravo da govori u ime države, njenih institucija i miliona građana koji o ovom pitanju imaju različita mišljenja.

Upravo se tu otkriva suština ovakvog političkog pristupa – nije dovoljno osuditi zločin, izraziti pijetet prema žrtvama i tražiti kažnjavanje počinilaca, već se insistira na tome da čitav narod prihvati kolektivnu i trajnu odgovornost.

Pravne činjenice, međutim, ne dopuštaju takvo pojednostavljivanje.

Međunarodni sud pravde je u presudi iz 2007. godine događaje u Srebrenici kvalifikovao kao genocid, ali istovremeno nije utvrdio da je Srbija počinila genocid, da je na njega podsticala ili da je u njemu bila saučesnik. Sud je utvrdio da Srbija nije ispunila obavezu da genocid spriječi i da u potpunosti sarađuje u kažnjavanju odgovornih.

To je suštinska razlika koju Pajićeva u svom tekstu zamagljuje: odgovornost države za propust nije isto što i krivica svakog građanina Srbije, a pogotovo ne ljudi koji su u vrijeme tih događaja bili djeca ili još nisu bili rođeni.

Poruka da niko nema privilegiju pošteđenosti zato ne predstavlja poziv na individualnu odgovornost i poštovanje žrtava, već pokušaj da se politička krivica proglasi nasljednom kategorijom i prenese sa jedne generacije na drugu.

Tako se i studentski protesti, koji su predstavljani kao borba za institucije i odgovornost povodom konkretnih događaja u Srbiji, postepeno uvode u mnogo širi ideološki program – od preuređivanja nacionalne svijesti do zahtjeva da građani prihvate tumačenje po kojem je samo rođenje u Srbiji dovoljno za preuzimanje odgovornosti.

Zločini moraju biti osuđeni, žrtve poštovane, a počinioci imenovani i kažnjeni. Upravo zato odgovornost mora ostati individualizovana i utemeljena na činjenicama i presudama, a ne pretvorena u političku batinu kojom se čitavom narodu nameće trajni žig.

Ni Mila Pajić, ni blokaderski pokret, ni krug okupljen oko portala „Autonomija” nemaju mandat da govore u ime Srbije – a još manje pravo da u ime miliona njenih građana preuzimaju krivicu koju im nijedan sud nije pripisao.

Mila Pajić