PODGORICA – Srbija u političkom diskursu dijela Sarajeva i Podgorice više nije predstavljena samo kao dežurni krivac za sve tragične događaje iz prošlosti, već i kao navodna prijetnja za zločine koji se nisu dogodili. Takav zaključak proizlazi iz izjava bivšeg načelnika Srebrenice i sadašnjeg potpredsjednika Republike Srpske iz reda bošnjačkog naroda Ćamila Durakovića, datih crnogorskoj E televiziji, mediju bliskom bivšem režimu Mila Đukanovića.

Duraković je, govoreći o odnosu Crne Gore prema događajima iz devedesetih godina i Srebrenici, odgovornost ponovo usmjerio prema Beogradu, tvrdeći da su upravo ideologije i politike iz Srbije uvukle Crnu Goru u ratna dešavanja.

„Kada govorimo o Crnoj Gori, znamo da se u periodu devedesetih Crna Gora nekako povezivala sa tadašnjom Srbijom, jer su upravo Srbija i njena ideologija i politike koje su došle iz Srbije možda djelimično i uvukle Crnu Goru u nešto što je očito današnja moderna Crna Gora pokazala da nije dio toga”, rekao je Duraković.

Ovakvom formulacijom on je gotovo potpuno zanemario političku odgovornost tadašnjeg rukovodstva u Podgorici, koje je predvodio Milo Đukanović, prebacujući težište krivice na Srbiju i politike koje su, po njemu, došle iz Srbije.

Duraković je aktuelnu politiku Crne Gore prema Srebrenici označio kao hrabar i važan korak, ističući da bi i druge države regiona trebalo da slijede isti put.

„To je jako hrabar i važan korak za Crnu Goru i mislimo da je to put kojim treba da se vode i druge zemlje regiona. Posebno kada je riječ o Srbiji, koja još pruža otpor nečemu što se osporiti ne može”, naveo je on.

Tako je Srbija još jednom označena kao zemlja koja se navodno suprotstavlja istini, iako Beograd godinama iskazuje pijetet prema bošnjačkim žrtvama, istovremeno insistirajući na poštovanju srpskih žrtava u Podrinju i odbacujući pokušaje da se čitav srpski narod označi kao genocidan.

Međutim, Duraković se nije zadržao na tumačenju prošlosti. Njegovo izlaganje otišlo je i korak dalje, pa je politiku sjećanja na Srebrenicu predstavio kao borbu protiv budućih zločina, upozoravajući na mogućnost novog genocida i nove Srebrenice.

„Ova naša borba nije samo borba za prošlost, nego je ona i borba za budućnost. Mi našom istinom i dokazivanjem istine želimo da spriječimo nove Srebrenice”, rekao je Duraković.

On je potom borbu protiv takozvanih politika negiranja proglasio obavezom svih civilizovanih ljudi, uz ocjenu da bi u suprotnom mogao da uslijedi novi genocid.

„To je jako važna borba i ona ne smije biti samo borba nas koji smo preživjeli, ona mora biti borba svih civilizovanih ljudi da se odupremo zlu. Jer, ako ovo propustimo, ako ne uspijemo da pobijedimo te zle politike negiranja, onda nam prijeti neki novi genocid, neka nova Srebrenica”, poručio je Duraković.

Iako nije naveo ko konkretno priprema takav zločin, niti je iznio bilo kakav dokaz da regionu prijeti nova Srebrenica, čitavo izlaganje bilo je usmjereno prema Srbiji i njenom navodnom otporu. Na taj način Srbija se u dijelu regionalne javnosti više ne optužuje samo za prošlost, već se unaprijed predstavlja i kao potencijalni krivac za hipotetičke zločine u budućnosti.

Posebno je upadljivo što su takve poruke plasirane preko televizije bliske nekadašnjem crnogorskom režimu, čiji predstavnici pokušavaju da se distanciraju od sopstvene politike iz devedesetih godina tako što odgovornost gotovo isključivo prebacuju na Beograd.

Dok zvanična Srbija poziva na mir, stabilnost i poštovanje svih žrtava, iz pojedinih političkih i medijskih krugova u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori nastavlja se izgradnja narativa prema kojem je ona trajni izvor opasnosti za region. Postavlja se pitanje da li će Srbiji ikada biti dozvoljeno da prestane da bude dežurni krivac, ne samo za sve što se dogodilo, već i za ono što se možda nikada neće dogoditi.

Ćamil Duraković