U Potočarima se i ove godine našao Miraš Dedeić, na mjestu odavanja pošte žrtvama zločina iz ratnih godina, tradicionalno  parazitirajući rasterećen časti i obraza. Miraš Dedeić, raskolnik i politički agitator u lažnoj mantiji, ponovo se pojavio u Srebrenici pod izgovorom iskazivanja pijeteta, koje je i ove godine iskoristio u propagandne svrhe, nastavljajući svoju misiju širenja podjela i laži pod plaštom lažne vjere.

„Dolaziću ovdje sve dok se bude obilježavalo i kad bude jedinstvena Bosna, što ću ja i doživjeti“, izjavio je Dedeić, aludirajući na političke ciljeve unitarne BiH, čime je i formalno potvrdio da nije došao kao duhovnik, već kao emisar jednog opasnog projekta. On potom proziva druge koji dolaze „iz političkih razloga“, iako je upravo on karikatura političke zloupotrebe vjere i tragičnih istorijskih događaja.

Da bi mu cirkus bio potpun, Dedeić bez i trunke srama izgovara:

„Ovo je najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata. Balkanski narod je bio miran dok su bili Turci ovdje, a čim su oni otišli – nastao je haos.“

Nije slučajno ovaj raspop koga njegovi sledbenici iz milošte zovu „padre Mikele“, unijat i samoproglašeni „mitropolit“ fantomske organizacije u svojoj glavi spojio tursko ropstvo sa srpskim narodom i predstavio ga kao uzročnika nasilja na Balkanu. U svakom njegovom javnom nastupu, Srbi su remetilački faktor, SPC je „okupatorska crkva“, a Srebrenica povod za stanizovanje Srba kao naroda.

Podsjetimo, Dedeić je više puta viđen u društvu hrvatskih ultradesničara, poput Ante Prkačina, Velimira Bujanca i Hasanovića, ljudi koji su sve samo ne simboli pomirenja. Njegova „crkva“ služi isključivo kao politička podloga za eksperimente u razgrađivanju identiteta u Crnoj Gori i pokušajem zatiranja srpske duhovne i kulturne vertikale.

Onaj ko želi mir i dostojanstvo ne dijeli žrtve po nacionalnosti i ne koristi Potočare za političku promociju. Ali Dedeiću nije stalo do žrtava, njemu je stalo do mikrofona, kamera i neudatih novinarki, koje koristi za klevetanje.

Zato je dužnost svakog ozbiljnog medija, analitičara i građanina da razobliči ovu opasnu pojavu koja pod vidom „autokefalne crnogorske crkve“ širi netrpeljivost, falsifikuje istoriju i truje ionako ranjene odnose u regionu.