Unošenje jelke u kuću i stavljanje poklona ispod nje, savršen je način da započnete praznične svečanosti. Jelka puna šarenih ukrasa je najpoznatiji simbol praznične sezone, ali kako je ova tradicija započela?

Ali, da li ste ikada zaista razmišljali o tome zašto unosimo drvo u kuću. Prema predanju, jelka se u unosila u kuću tokom zimske kratkodnevice.

Brojne različite kulture unosile su zimzelene biljke u kuću tokom zime. Pošto ostaju zelene tokom cijele godine, imale su posebno značenje tokom hladnih, mračnih vremena.

Stari Egipćani su ukrašavali svoje domove i hramove zimzelenim vijencima i drvećem u znak proslave života, mira i raskoši tokom solsticija.

Vjerovali su da su zimzelene biljke pomogle njihovom bogu sunca, Ra, da se oporavi od zimske bolesti kako bi postao jači i sjajniji.

Pagani bi ukrašavali svoje domove zimzelenim granama tokom zimskog solsticija da bi ih podsjetili na proleće tokom kratkih, mračnih dana.

Rimljani su znali da solsticij znači da će njihove farme i voćnjaci uskoro ponovo biti plodni, pa su tu priliku obilježavali zimzelenim granama.

U sjevernoj Evropi, sveštenici bi ukrašavali svoje druidske hramove zimzelenim biljkama da bi simbolizovali njihov vječni život sa Bogom.

Druidi bi takođe kačili grančice preko svojih vrata i prozora da bi sprečili zle duhove i bolesti tokom zime.

Tradicija unosa zimzelenog drveta u dom u Evropi počela je od Njemaca u 16. vijeku. Ukrašavali bi ih orasima, jabukama i medenjacima. Kako su Njemci emigrirali u druge djelove svijeta, tradicija je počela da se širi.

Prva jelka u Srbiji


Srpsko stanovništvo je dugo odbijalo da kiti jelku, a sve zbog navodno katoličkog običaja ukrašavanja zelenog drveta. Međutim, običaj ukrašavanja jelki osvojio je i naše krajeve, ali tek u 19. vijeku.

Intenzivno se primenjivao u 20. vijeku i to prvo u Vojvodini. Na javnom mjestu, velika ukrašena jelka prvi put je postavljena 1859. godine u Subotici.

Novogodišnja jelka, koja ima srednjoevropsko, prije svega njemačko porijeklo, dobila je važno mjesto u prazničnom ritualu, a Deda Mraz je zamijenio Božić Batu i u suštini Svetog Nikolu, kao darodavac poklona djeci.

Ostaje činjenica da je proslavljanje Nove godine opštesvijetski fenomen, prihvaćen i upražnjavan svuda, pa i kod nas, sa ponekad veoma različitim pratećim običajima.

;t=2s