”Plašim se kada pomislim da će doći posljednja nedjelja našeg druženja”, govorila je Desanka Maksimović.

Vrijeme ju je demantovalo - “druženje” sa njom i njenom poezijom ne prestaje ni skoro tri decenije nakon njene smrti. I dalje generacije odrastaju i vole uz njene stihove bez obzira da li ih ima ili nema u čitankama.



”Predstavljanjem pomenutog opusa željeli smo da ukažemo na višestruki značaj njenog raskošnog lirskog izraza čiji je centralni motiv bezuslovna bezgranična i za sve jednaka ljubav, ali i poziv ljudima da budu dobri plemeniti i principijelni. Osim toga Desanka je kroz svoje pjesme apostrofirala značaj rodoljublja, odanosti, morala i hrabrosti”, kazao je Radoje Kandić iz Društva prijatelja Biblioteke “Njegoš”.


Podsjetio je da je Desanka bila gost trećih Nikšićkih književnih susreta, 1971. godine.
”Veče je koncipirano sa namjerom da se koliko to mogućnosti dozvoljavaju još jednom izađe iz klasičnih formi prezentovanja stvaralaštva velikana naše pisane riječi i nadam se da smo to uz uvijek veoma inspirativnu saradnju sa rukovodstvom i zaposlenima Biblioteke ‘Njegoš’ i ovoga puta uspjeli”, kazao je Kandić i dodao da će, ukoliko to epidemiološke mjere dozvole u oktobru organizovati pjesničko veče posvećeno dvojici velikana, Geteu i Oskaru Vajldu.

Šeširi, rukavice, Desankine fotografije, njen glas sa gramofonske ploče... A za stihove bili su zaduženi Iva Bulatović, Radojka Draganić, Anđela Backović, Nebojša–Ćićo Vulanović, dok je moderator bio Ivan Lješković.

Veče je organizovano u okviru repertoara “Nikšićke kulturne scene 2021. godine”.