Plava sala, Srpske kuće bila je mala da primi sve one koji su bili zainteresovani za promociju knjige Milana Kneževića, „Obala nesanice“. Prvo djelo proze Milana Knežević već u prvim danima svoga postojanja izaziva veliku znatiželju i veliki odziv čitalačke publike. Politička satira u kojoj žive likovi ovog djela, namjerno ili slučajno, na vama je da presudite, podsjećaju na političke društvene i sve druge prilike u Crnoj Gori. Da li mi živimo u Obali nesanice najbolje će o tome suditi oni koji ovo vrhunsko djelo budu čitali.

Profesor Dragan Koprivica govoreći o ovom djelu, rekao je da je ovo najbolji roman crnogorske književnosti u poslednjih deset godina. Rekao je i da postoje pisci koji pišu knjige a postoje i knjige koje se pišu same, pri čemu je pisac, samo tehničko lice, obični daktilograf.

"Koji trči za mislima knjige koja mu se sama diktira i obično su takve knjige neponovljive. Takva knjiga, mnogima se desi jednom ili nikada u životu. A takva knjiga se upravo desila Milanu Kneževiću", kazao je Koprivica.

Želidrag Nikčević književni kritičar, otkrio je da je i prije nego što je knjiga ugledala svjetlo dana, imao tu čast i priliku da pročita djelo Milana Kneževića. Istakao je da je bio fasciniran Milanovom vještinom kojom je uspio da ujedini dvije oblasti ljudske djelatnosti, kljiževnosti i politiku.

"Današnji pisci nisu spremni da pišu o politici koja je dio života, što ne možemo reći i za Milana, koji se na svakom nivou uhvatio koštac sa današljicom i politikom u Crnoj Gori", istakao je on.

O svom djelu je govorio i Milan Knežević, koji se zahvalio prisutnima, koji su po njegovim riječima, još jednom potvrdili da nas vezuje neraskidivo, savezništvo, sapatništvo i borba za neku bolju, ljepšu i našu Crnu Goru, koju još uvjek čekamo. Izrazivši nadu da ćemo dočekati ono za šta smo se sve borili.

Prema riječima pisca ovaj roman je dugo nosio u sebi, na nagovor svoje djevojke Tamare ovaj roman je i nastao. Roman je počeo pisati onog dana kada su mu stavili nanogicu, osuđen na još jedan zatvor i još jedno tamnovaše, dali su jedan rezultat koji je reflektvan kroz ovaj roman. Odmah posle izbora ovaj roman je i ugledao svjetlost dana. Posebnu zahvalnost istakao je Radovanu Uljareviću i izdavačkoj kući Štampar Makarije.
Govoreći o romanu Knežević je pričao u razvojnom putu glavnog lika Miltona, od nekih prvih demonstracija, kojih se više niko ne sjeća, do njegovog daljeg puta na kojem se smjenjuju ministri, tajkuni, saveznici i partneri, partnerke. Samo se jedno ne smjenjuje, njegov interes koji ga održava na vlasti. Priča o jednom diktatoru koji je prepoznatljiv svima u svijetu, samo diktatora ne poznaju u Crnoj Gori. Ovaj roman je jedna politička satira, utopija nastala na iskustvima ne samo političkim već i životnim. Sve ono najbolje i najljepše što sam naučio u književnosti, našlo se u ovom romanu i teško da ću napisati bolji roman. Mada kakva je trenutna politička situacija ovaj roman vapi za nastavkom i nekim novim likovima. Zaključio je Milan Knežević.

[gallery ids="12968,12969,12970,12971,12972,12973,12974"]