Žena je na ovim nemirnim balkanskim prostorima uvijek bila podrška utkana u trajanje i mentalitet. Kao hrabri stub, oslonac cijele porodice nerijetko u sjenci dominantnih muškaraca krčila je svoj put do slobode. Promjena svijesti je jedna je od njenih misija, a hrabre žene danas stoje rame uz rame sa muškarcima. Takva je i naša sagovornica, aktivistkinja za ljudska prava, umjetnica, dama i kako ona sa ponosom ističe majka, Miomirka Mira Saičić.
[caption id="attachment_11520" align="alignnone" width="300"]
Foto: Mira Saičić[/caption]
Rođena je u Beranama , gde završava osnovnu, a potom muzičku školu i gimnaziju. Još kao učenica ističe se pisanjem poezije, pa joj radove objavljuju najpre listovi i časopisi za decu, a kasnije i za odrasle. U gimnaziji je aktivan član Književnog kluba, koji osim književnih vrednosti, potencira dramske, recitatorske i druge sekcije. Uporedo, ulazi u tajne slikarstva, gde postiže zavidne rezultate. Dobitnik je brojnih nagrada i učesnik mnogih manifestacija iz oblasti dječije poezije, na prostorima Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine.
„Porodica mi je uvijek na prvom mjestu, to je u mojim korjenima, te prave usađene vrijednosti našeg pravoslavlja, koje su moji roditelji prenijeli na nas. Oni su nas uvijek učili da poštujemo bližnje ali i druge ljude, da budemo pošteni, čestiti i pravdoljubljivi. Trudila sam se da te vrijednosti prenesem i na svoju djecu. Imala sam sreću što sam se udala za čovjeka sa ovih prostora, ta podudarnost u mentalitetu olakšala mi je bračnu zajednicu“, kaže Mira.
Nakon završenog Tehnološkog-metalurško fakulteta na Beogradskom univerzitetu nastavlja svoj život u Beogradu, diveći se širini i otvorenom duhu ljudi iz grada na ušću dvije rijeke. Ni tad, kao ni sad, nije prekidala vezu sa zavičajem, godišnje odmore provodila je planinareći i obilazeći najljepše planine Crne Gore. Prisjeća se da je jednom, markirala „međe svoje domovine“.
Taj osjećaj ponosa i pripadnosti narodu ovog kraja osjetila je učešćem na litijama koje su, kako kaže, jedan on najsvetijih i najsvečanijih trenutaka u njenom životu.
„Vaspitanje me je usmjerilo da sam po rođenju buntovnik, za sve ono što se namjeće da su i pripadnici drugih vjera imali sličan problem i ja bih bila tu da podržim. Ljudi se po mom mišljenju dijele na dvije grupe, na dobre ljude i one koji to nisu“, dodaje Mira.
Pisanje ne zapostavlja, ali ga samo zadržava u domenu lične privatnosti. Nakon decenije rada u privredi, prelazi u prosvetu, gde već dvadesetak godina predaje stručne predmete.
Učesnik je brojnih projekata koji daju puni doprinos nastavno naučnom procesu i unapređivanju obrazovanja i vaspitanja. Ljubitelj je pisane reči, filmova, sporta i prirode. Iskreni je poštovalac tradicije i kulture. Objavila je zbirku pesama “Mesečeva sonata“, kojom će se predstaviti čitalačkoj publici u okviru manifestacije Beransko kulturno ljeto, zbirku priča “ Nedovršena sonata“ i roman o streljanju đaka u Kragujevcu, „Nebeska svadba“, koji predstavlja prvi zapis u ovoj formi na ovim prostorima.
