Ivanjdan se može nazvati i Djevojačkim praznikom jer je čitav niz rituala povjeren djevojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivandana djevojke pale ivandanjske vatre, beru cvijeće i trave, pjevaju i pletu vijence.
Vjeruje se da djevojke u noći uoči Ivanjdana treba da odu na livade, upale vatru i beru cvijeće i travke od kojih će uplesti vijenac. Dok to čine, treba da pevaju:
„Ivansko cveće, petrovsko, zečenim poljem cvetalo; Ivan je cveće nabrao, majci u krilo metao, a majka s krila na zemlju“.
U ranu zoru su se razilazile, a svaka je nosila ugarak iz vatre, a ispleten vijenac bi stavljala na vrh kapije. Slično se radilo i u čačanskim selima. Sve se to radi u šali pa se djevojački smijeh i cika čula u toj noći. Ovdje se takođe vjeruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući.
Treba da znate da se smatra da noć uoči Ivanjdana ima neobično jaku moć, naročito isceliteljsku, koja sa prvim zracima izlazećeg Sunca nestane.
Po običajnom kalendaru, pletu se vijenci od ivanjskog cvijeća u koji se stavlja bijeli luk da kuću čuva od groma.
Čak i voda dobija posebnu moć.
Prema običajnom kalendaru, tri dana prije i tri dana poslije praznika, ne ulazi se u vinograd.
Kaže se da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan. Praznik uvijek pada u vrijeme Petropavlovskog posta, pa se ovog dana ne mrsi.
