U srcu Crne Gore, u Danilovgradu, na teritoriji gdje počivaju mošti svetog Arsenija Sremca, duhovnog čeda Svetog Save i drugog arhiepiskopa srpskog, formirao se paracrkveni virus, kamufliran u „pravoslavno bratstvo“. Pod vođstvom Ivana Bulatovića zvanog Kokot, „Bratstvo Svetog Arsenija“ objavilo je svoj novi amblem, koji ne samo da predstavlja grubo falsifikovanje srpskog duhovnog nasleđa, već i otvoreno gura narativ dukljanskog secesionizma, onako kako su to svojevremeno radili Miraš i njegovi lažni „arhiepiskopi“.

Umjesto da amblem izražava svetosavsku tradiciju, čiji je najdostojniji nastavljač upravo Sveti Arsenije, Bulatović i njegovi saradnici namjerno iz centra simbolike izbacuju srpski identitet. Umjesto krsta iz Žiče, Studenice, Pećke patrijaršije ili Ostroga, postavlja se „ranohrišćanski“ krst koji „referira na početke hrišćanstva u Duklji“. Umjesto Svetosavlja, podmeće se dukljanština. Umjesto svetih nemanjićkih manastira, floralni ornamenti sa zidova navodnih dukljanskih katedrala.

A kao boja amblema bira se, nimalo slučajno, „zagasito purpurna“, boja vlasti, kraljevske krvi i korumpiranog mita o „nezavisnoj Duklji“. Tako da slobodno možemo da konstatujemo da ovdje nije riječ o duhovnosti, već o čistoj politici i podloj ideologiji koja želi da se podmetne vjernom narodu. Takođe, ovdje nije riječ o liturgijskoj obnovi, već o kulturnoj reviziji i najopasnije u svemu, ovaj paraidentitetski program sada ne dolazi sa margina, već iz crkvenih krugova.

Zato postavljamo javno pitanje Mitropoliji crnogorsko-primorskoj da li je za ovaj amblem bratstva dat blagoslov? Da li je uopšte moguće da ime Svetog Arsenija, koji je srpski svetitelj, bude iskorišćeno za promociju dukljanske ideologije koju je Svetosavlje vjekovima odbacivalo?

Ovo nije prvi put da se unutar crkvenih struktura pojavljuju „kreativni“ pojedinci koji kroz simboliku, vizuelni identitet i lažne narative pokušavaju da zamute srpsko crkveno prisustvo u Crnoj Gori. Ali sada, prvi put, to se čini na terenu gdje počivaju mošti samog Arsenija Sremca, u Ždrebaoniku, u srcu srpske Crne Gore. Baš zato je ovaj pokušaj tim podmukliji.

Pod vidom „drevnog naslijeđa“ podmeće se ideološka mina, a pod floralom se krije politika koja koristi jedno bratstvo i preko njega želi da širi podjele.

Crkveni separatizam danas nosi ranohrišćanski krst i „purpurnu boju“, a sjutra će, ako se ne zaustavi, tražiti novu autokefaliju, nove kalendare, nove liturgije.

Ovo je poziv Mitropoliji, ali i svim vjernim svetosavskim Srbima da ne dozvole da se ime Svetog Arsenija koristi za potkopavanje Svetog Save! Ne dozvolimo da duhovna baština bude žrtva novog dukljanskog projekta!

Istina nema boju. Ona ima lik, a to je lik Hristov lik. Istina ima put, a to je put svetosavski. Istina ima i mjesto, a to je Ždrebaonik, gdje nas gleda Sveti Arsenije, i pita: "Zar ćete i moje ime prodati za purpurnu boju jedne laži?"