Prvoga Srpskoga prosvetitelja i učitelja, – Pravoslavna Gimnazija u Podgorici Sveti Sava, proslavila je na Savindan kao Dan Škole, u crkvenoj opštini podgoričkoj.

Veliki broj gostiju, dočekali su domaćini slave, Direktor Gimnazije g-din Jugoslav Blagojević, sa sveštenstvom, saradnicima Škole, profesorima i đacima.

Domaćin slave i Direktor Pravoslavne Gimnazije, g-din Jugoslav Blagojević, obratio se prisutnima, sledećim riječima:

"Braćo i sestre, proslavljanje Svetoga Save u Crnoj Gori ima dugu tradiciju. Još 1494. za vrijeme vladavine Crnojevića u Cetinjskom manastiru u Molitvoslovu je zapisano – da se Sveti Sava slavi u januaru, Sv. Simeon Mirotočivi u februaru, a Sv. Stefan Dečanski u novembru. Dokaz proslavljanja svetorodne loze Nemanjića u Crnoj Gori kroz vijekove je i 16 Crkava, posvećenih Sv. Savi, koji je bio kako su zapisali hroničari toga vremena – najveća ličnost 13-og vijeka a koji je smatran i najmudrijim čovjekom tadašnje Evrope.

Kao školska slava u Crnoj Gori, praznik Svetog Save je ozvaničen ukazom knjaza Danila, prije 168 god. Slavljenje Sv. Save, kao školske slave u nezavisnoj Crnoj Gori za vrijeme vladavine knjaza i kralja Nikole, bilo je takoreći obavezno, a u Čitanci za 4. razred Osnovnih Škola u Crnoj Gori iz 1909. g. piše: ,, Svaka Srpska Škola i svi Srbi đaci slave Svetog Savu, prvog srpskog prosvjetitelja “.

Naravno, Sv. Sava se slavio i u Školama na prostorima današnje Crne Gore, koji su tada bili u sastavu Otomanskog carstva.

I tako sve do 1946.g., kada nova komunistička vlast ukida i čak zabranjuje proslavljanje Sv. Save, kao školske slave u Crnoj Gori.

Bio je to zabrinjavajući zaokret u našem cjelokupnom obrazovanju koji je svoju radikalizaciju doživio krajem 20-og i početkom 21-og vijeka, kada nastupa sistematsko proganjanje Svetoga Save iz crnogorske prosvjete, bez koga je ona nezamisliva. Sa Sv. Savom se pokušavaju iz narodnog sjećanja izbrisati i Vuk Karadžić, Ivo Andrić, J.J.Zmaj, Đura Jakšić, Desanka Maksimovići mnogi srpski književnici, a među njima i sam Njegoš.

Proklamuje se, kao cilj crnogorskog obrazovanja, – stvaranje novoga čovjeka, koji će naravno, iz svog sjećanja izbrisati sve ono što je bilo sadržano u narodu Crne Gore i što je bilo srž njegovog identiteta.

Zaboravlja se, pritom, ono što je svojevremeno zapisao Vuk Karadžić : ,, Narodu se na silu može uzeti sve, ali mu se na silu ne može ništa dati!“

Propast toga projekta, izaziva kod njegovih autora frustracije, koje za posledicu imaju pokušaje raznih podmetanja i omalovažavanja onoga što radi MCP osnivanjem i izgradnjom Gimnazije Sveti Sava.

Zaboravljaju, pritom i ono što je kao svojevrstan amanet ostavio naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije – da Crne Gore nema bez Svetoga Save i kapele na Lovćenu.

I evo danas, poslije skoro 80 godina, jedna za sada mala, a Bog će dati u budućnosti značajna Škola u Crnoj Gori slavi školsku slavu, Svetoga Savu.

Zato, svi oni koji su se u ovaj projekat ugradili, koji su inicijatori i pokretači ovoga projekta, kao i oni koji će se ugrađivati u narednom periodu treba da budu na to ponosni i zahvalni Bogu što im je pružio takvu mogućnost.

Uvjeren sam da će njihov i naš trud biti nagrađen i da će nova Škola, zajedno sa Crkvom posvećenom Svetom Savi uskoro zasijati u punom sjaju. Da ćemo, njihovom izgradnjom dobiti jedan novi obrazovni i duhovni cenar, koji će omogućiti obrazovanje i vaspitanje sadašnjim učenicima kao i budućim generacijama učenika, na najvišem nivou.

Zahvaljujem, još jednom svima, koji ste svojim prisustvom dokazali da podržavate ono što radi naša sveta SPC, naša MCP i naš uvaženi Mitropolit, kao i svi mi koji radimo na realizaciji ovoga projekta.!“


Potom su svima đacima uručeni Svetosavski pokloni.

Ovom prilikom, učenici su izveli prigodan program koji su vodili đaci Pravoslavne Gimnazije – Teodora Laličić i Vuk Bundalo.

Program je počeo starom kotorskom himnom Svetom Savi, – O Srpska mlada nevina čeda pod rukovodstvom horovođe, prof. Ljudmile Radović kao i izvođenjem ruske pesme, Rjabinuška.

U nastavku izvođen je niz recitacija đaka Pravoslavne Gimnazije – Milice Grujičić uz klavirsku pratnju učenice Ane Vujović, te Petra Jevrića i Nevene Bulatović.

Zatim je nastupio mladi guslar Sekula Cerović, đak Osnovne Škole, Maksim Gorki.

Ovom prilikom prikazan je i dokumentarni film pedagoga Škole, g-dina Rada Dulovića, kao i igrokaz Došljak iz Budućnost (prema scenariju učenice Suzane Mazalice iz Pljevalja), koji je dramaturški realizovala i za đake pripremila, profesorica književnosti Marija Živković.

Za kraj izvedena je himna Svetitelju Savi – Uskliknimo s Ljubavlju, pod čijim blagoslovom Gimnazija sprovodi svoju prosvetiteljsku misiju.

Uvaženi gosti, saradnici Škole, roditelji i đaci, pripremili su svečani koktel u prostorijama Gimnazije, crkvene opštine podgoričke.