Njegova svetost Patrijarh srpski g. Porfirije 4. januara 2024. godine, drugog dana posjete Kosovu i Metohiji, gdje će zajedno sa sveštenstvom i vjernim narodom proslaviti Božićne praznike, posetio je Veliku Hoču, jedno od najstarijih srpskih sela udaljenih pet kilometara od Orahovca.

Ispred glavne seoske crkve posvećene Svetom arhiđakonu Stefanu, predstojatelja Srpske pravoslavne crkve i njegovu sveštenu pratnju sa radošću su dočekali mještani sa djecom koje je Patrijarh Porfirije obradovao prigodnim darovima.

Njegova svetost Patrijarh srpski g. Porfirije je tom prilikom poručio:

– Hvala Vam na rečima dobrodošlice u ime svih ovde sabranih, u ime ove dece i vas, braćo i sestre. Vaše reči nisu samo reči starog dijalekta, nego su reči istinite. Pre svega da vam kažem da sam ja zamonašen u manastiru Dečanima. Dakle, duhovno apsolutno, od svog rođenja duhovnog, pripadam ovoj zemlji i ovom prostoru i tako se i osećam. Za vreme blažene uspomene patrijarha Pavla 1985. godine zamonašen sam u manastiru Dečanima i od tada do danas postoji neraskidiva duhovna i svake druge vrste veza ne samo sa Kosovom i Metohijom, kao pojmom, nego, pre svega, sa vama, konkretnim ljudima koji ovde živite. Iz tog razloga, kad god dođem na Kosovo i metohiju osećam se kao onaj sin iz priče o bludnom sinu koji se posle mnogo lutanja kroz razne zemlje vratio u Očev dom. Dakle, svaki put kad dođem ovde imam doživljaj da sam se vratio u Očev dom. To znači zaista, kako vi kažete, u svoju kuću. Ja sam vam zahvalan na tome što i vi isto to osećate, a još je važnije da u molitvi, bez obzira gde nas putevi vode i kud nas nanose, budemo stalno jedni sa drugima. Tamo gde ima ljubavi između ljudi, gde ima suštinskog dodira i razumevanja bez obzira da li su u datom trenutku pod istim krovom, na istom kvadratnom metru ili ih dele hiljade kilometara – oni su zajedno, oni su jedno. Sa druge strane, može da bude da smo blizu jedni drugima fizički, a da smo zapravo hiljade kilometara daleko, jer su nam srca zatvorena jedni za druge.

Život sa drugim može biti pakao ako drugog vidimo kao protivnika, ali život sa drugim, ako ga vidimo kao ikonu Božju, kao svog brata, kao prijatelja, može biti i raj. Ako se međusobno podržavamo i živimo jedni za druge onda ne samo da smo jedno, nego je naše srce ispunjeno. Onda živimo u raju.

Moramo istinski da se molimo Bogu da Bog nizvede svoj miri među sve ljude, među nas, u naš narod, među sve narode, da nizvede mir svoj i da spusti ljubav svoju među nas i da razumemo da je pakao za svakog onog koji doživljava drugog kao višak, koji doživljava drugog kao metu, koji vidi drugog kao neprijatelja, koji hoće drugog da elimiše. Ta i takva nastojanja i težnje stvaraju prazninu na duge staze i ne mogu doneti dobro nikome bez obzira da li se radi o meni ili o tebi, o nama, o vama ili o nekim drugima. Važno je, dakle, da se molimo Bogu i da razumemo da je mir duhovna kategorija. Ne možemo imati mir oko sebe ako je nemir u nama. Međutim, ako ima netrpeljivosti, ako ima mržnje, ako ima agresije među nama, unutar nas i sa drugima onda tu nema unutarnjeg mira, nema radosti, nema spokoja. Onda sve što imaš samo je živo ugrevlje koje ti pada na glavu i stvara ti muku.

Mi smo narod verni, Hristov narod, hrišćanski narod, a to znači da se trudimo da budemo svesni svojih promašaja, svojih padova u odnosu na sebe i na druge i da se za te padove molimo Boga da ustanemo iz njih. Isto tako, kao narod Božji, ljudi otvorenog srca, ljudi mira, ljubavi i gostoprimstva, mi smo ljudi koji znaju sa sobom i znaju sa drugima. Otuda, neka praznik koji ćemo slaviti ovih dana bude povod za novu suštinsku duhovnu obnovu svakog od nas, u sebi i među nama, da se obnavljamo, da gradimo jedinstvo, da praštamo jedni drugima, a onda tako osnaženi da možemo i drugima da budemo od koristi. Posebno ovde, na ovom prostoru, da gradimo mir između sebe, da molimo Boga da imamo mira i sa Albancima. Potrebni smo jedni drugima, svi smo ljudi, svako je čovek, ista krv teče u svakom čoveku. Svako je stvoren kao ikona Božja. U ljubavi Božjoj i u naručju Njegovom ima mesta za svakog bez obzira kako se oseća i kome pripada, kao i što ova zemlja, koja je toliko široka, velika, plodna, bogata i izdašna da može još ko zna koliko puta više onih koji sada ovde žive da hrani i nahrani, da svi budu siti i još da pretiče.

Zato, braćo i sestre, hvala vam na gostoprimstvu i na divnim rečima ljubavi. Neka blagodat Božja da dobro zdravlje i mir svima, našim srodnicima i prijateljima, ali i svim našim komšijama i svim ljudima sveta. Živeli i neka sve Gospod blagoslovi!


Njegova svetost Patrijarh srpski g. Porfirije stigao je 3. januara 2024. godine u popodnevnim časovima u Pećku patrijaršiju, stavropigijalnu lavru patrijaraha srpskih. Predstojatelj Srpske pravoslavne crkve provešće Božićne praznike sa sveštenstvom i vernim narodom na Kosovu i u Metohiji. Patrijarh Porfirije je danas posjetio Orahovac, Veliku Hoču i manastir Zočište.