Studentski pokret kao „mačka u džaku”: Živkov priznao da javnost ne zna ko stoji iza njega

Takozvani „studentski pokret”, koji se u dijelu javnosti mjesecima predstavlja kao autentična pobuna mladih, ušao je u fazu otvorenog političkog profilisanja, ali bez jasnih predstavnika, procedura odlučivanja i poznate izborne politike koju bi sprovodio. To je, praktično, priznao Ivan Živkov u emisiji „Kvaka 23”, govoreći o prirodi ovog pokreta i očekivanjima koja su u njega polagana.

Živkov je ocijenio da su srušene nade onih koji su vjerovali da studenti donose nešto drugačije, novo i magično.

„I nažalost mislim da je to jedno suočavanje s tim da su nade većeg broja ljudi da su ti mladi studenti nešto drugačije, nešto novo, nešto magično – srušene”, rekao je Živkov.

On je naveo da se „studentski pokret” više ne može posmatrati kao spontana i neutralna pojava, već kao struktura koja ulazi u proces političkog oblikovanja. Prema njegovim riječima, neko taj proces usmjerava i savjetuje studente u kom pravcu da idu.

„Studentski pokret je očigledno ušao u fazu svog političkog profilisanja. Neko ko tim mladim ljudima daje savjete u kom smjeru da se profilišu ih očigledno savjetuje da treba da zauzmu taj neki konzervativno desni, patriotski kurs i da će tako imati bolji rezultat na izborima”, naveo je Živkov.

Na pitanje voditelja da li to znači da nije riječ o autentičnom studentskom stavu, već o stavu nekoga ko ih savjetuje, Živkov je odgovorio da javnost zapravo ne zna šta stoji iza tog pokreta. Upravo je tu, kako je rekao, suština problema.

„Pa mi zapravo ne znamo, jer je politički gledano studentski pokret jedna vrsta političkog eksperimenta. Tako nešto ne postoji u demokratskim državama. Nigdje studenti ne učestvuju na izborima. Pogotovo ne na takav način da se ne zna ni ko su im predstavnici, ni koje su im procedure odlučivanja”, kazao je Živkov.

Ovim je praktično otvorio tri ključne tačke koje dovode u pitanje cijelu konstrukciju takozvanog studentskog pokreta: prvo, da studenti kao pokret ne nastupaju na izborima u demokratskim državama; drugo, da se ne zna ko su ljudi koji ih savjetuju i usmjeravaju; i treće, da javnost ne zna ko bi bili njihovi kandidati niti kakvu bi politiku sprovodili poslije izbora.

Živkov je posebno ukazao da nisu poznati ni mehanizmi unutrašnjeg odlučivanja, kao ni način na koji se biraju ljudi koji u ime pokreta istupaju u javnosti.

„Mi ne znamo ko je odabrao te govornike za skup u Kraljevu”, rekao je on.

Kada je voditelj dodao da postoje indicije da je riječ o lokalnom plenumu, Živkov je naglasio da su to samo indicije, ali ne i dokaz da postoji jasna i transparentna struktura.

„Ima indicija, ali ne znamo ko je. I u tome je čitav problem sa studentskim pokretom, to je jedna vrsta mačke u džaku. Međutim, mi zapravo ne znamo šta stoji iza toga, ko će biti kandidati na izborima i kakvu će oni politiku sprovoditi”, zaključio je Živkov.

Tako je u jednom nastupu sažeta suština problema koji se sve češće otvara u javnosti: iza romantizovane slike o „studentskom pokretu” stoji politički projekat bez vidljivih nosilaca, bez jasnih pravila, bez poznatih kandidata i bez odgovornosti prema građanima koji bi, na izborima, trebalo da glasaju za nešto što ni sami organizatori nisu javno definisali.