Budvanski političar iz Evropskog saveza i predsjednik lokalnog parlamenta Petar Odžić, poznat više po unutarstranačkoj slučajnoj promociji nego po konkretnim rezultatima, ovih dana iznosi kontroverzne tvrdnje koje bi mogle imati dalekosežne političke posledice. Naime, u pokušaju da u javnosti profiliše sebe kao branioca navodne “čistote vlasti” u Budvi, Odžić je izjavio da je „bivši funkcioner DPS-a Svetozar Marović otvoreno radio za bivši Demokratski front“.

Prema riječima Odžića, Marović je navodno podržao koaliciju „Za budućnost Budve“ uoči lokalnih izbora, što je predstavio kao svojevrsnu "informaciju od javnog značaja". Međutim, u stvarnosti, ovo je ništa manje nego politička insinuacija sa ciljem diskreditacije nekadašnjih članova DF-a i stvaranja privida navodne povezanosti sa osobom koja je, podsjetimo, bila simbol korupcije u doba režima DPS-a.

Ono što je posebno simptomatično u ovoj izjavi jeste upravo Odžićevo pozivanje na navodnu javnu podršku Svetozara Marovića, koji je tada bio na liječenju u Beogradu odlukom tadašnjih vlasti u Podgorici, koje su mu to omogućile i kao pravosnažno osuđeni kriminalac na taj način se krio od crnogorskog pravosuđa. Umjesto da se kao zvaničnik Budve distancira od nasleđa te političke epohe, Odžić ga koristi kao polugu u dnevnopolitičkoj borbi — ne bi li sebe nametnuo kao tobožnjeg čuvara institucija.

Pravo pitanje, međutim, nije da li je Marović podržavao nekoga (jer podrške bez legitimiteta i mandata nemaju političku težinu), već zašto je uopšte Odžić danas u poziciji da govori sa takve institucionalne visine. Odgovor je jednostavan, zato što unutar njegove političke grupacije u Budvi nema ozbiljne konkurencije. Nedostatak kadrovske snage u lokalnim strukturama doveo je do toga da se na čelne pozicije postavljaju ljudi poput njega, politički nusproizvodi bez rezultata, znanja ili povjerenja.

Odžićevo pozivanje na “garancije” da neće biti kriminalnih uticaja u lokalnoj vlasti više govori o strahu od takvog scenarija, nego o stvarnoj stabilnosti. Samo je u politički nezreloj sredini moguće da neko sa tako neozbiljnim i u osnovi konfuznim izjavama postane simbol “sigurnosti” u sistemu.

Politička scena Budve zaslužuje zrelije, kompetentnije i kredibilnije aktere od onih koji svoju poziciju duguju isključivo slabosti okoline, a ne sopstvenim vrijednostima. U suprotnom, ovakve izjave poput Odžićevih će sve češće služiti kao dimna zavesa za sopstvenu nesposobnost i nedostatak vizije.