Bivši predsjednik Crne Gore i bivši šef DPS-a Milo Đukanović gostovao je na Al Džaziri i kazao da je odnos politike zapadnih zemalja prema Zapadnom Balkanu bio potpuno pogrešan.
„Kada bih danas na osnovu posljedica sudio o zapadnoj politici u našem regionu ja bih rekao da je ta politika bila proruska. Izgleda vjerovatno paradoksalno, ali ponavljam, ako sudimo po posljedicama. Cijenim što je zapadna politika u kontekstu agresije Rusije na Ukrajinu odgovorila odlučno i jedinstveno. Odgovorila je u namjeri da spriječi istorijski revizionizm i da spriječi formiranje Ruskog sveta što bi trebala da bude replika Sovjetskog saveza koja bi obezbijedila Rusiji onu geopolitičku važnost koju je imala u vrijeme Sovjetskog saveza“, kazao je Đukanović.
Ali gle čuda, dodaje Đukanović, ta ista politika je na Zapadnom Balkanu duvala vjetar u leđa Srpskom svetu koji je, dodaje, replika Ruskog sveta.
„Mislim da je kompletno pogrešna politika Zapada prema regionu uključujući i licemjerje da se isticalo da je to evropska politika koju SAD samo slijede – ne to je neistina. Ovu politiku je kreirao Stejt Department a Evropa je samo slijedila. Evropa nikad nije radila dovoljno na izgradnji svog digniteta već je uvijek pristajala da slijedi“, kazao je on.
Primarni ciljevi su, dodaje, bili da se Srbija odvoji od Rusije i da unormali odnos Srbije i tzv. Kosova* a zapadna politika je sebično i bezobzirno slijedila svoje ciljeve.
„Vidjećete pokušaje afrimacije učinaka ali rekao bih da su promašili. Niti je danas Srbija dalje od Rusije niti se napravio pomak u rješenje srpsko-kosovskog pitanja koji bi nam garantovao da se neće svako malo dešavati teroristički akt na Kosovu*. Vođeni sebičnim interesom, smatrali su da je sve stvar dogovora, pa je to bilo i da se dozvoli vlasitma u Beogradu da se pobahate u ovom regionu. Oni su to radili ne malo nego po malo više. I to po istoj formuli po kojoj je to radio Milošević 90-ih godina, proglašavajući ugroženost Srba u susjednim državama, oni su se osjećali samopozvanim da rješavaju problem ugroženih Srba u drugim državama ne mareći za to da ruše suverenitet drugih država“, kazao je Đukanović.
Već odavno znamo da postoje dvije političke ponude na tlu Zapadnog Balkana – jedno je pridruživanje evropskom i evroatlantskom sistemu vrijednosti, a druga je krvavi, surovi, genocidni balkanski nacionalizam.
„Učinilo nam se da smo u periodu 2020. godine napravili puno pomaka u korist evropske i evroatlantske budućnosti Zapadnog Balkana. Međutim, došlo je do određenog zastoja, a to je došlo zbog promjena geostrateškog kursa Moskve prema Zapadu. Nekoliko godina prije 2020. godine Moskva je liberalnu idelogiju zamijenila nacionalnom i izabrala kao metu Zapad i EU a Balkan je odlično područje za atakovanje na evropske vrijednosti“, kazao je Đukanović.
On ponovo napada Zapad i dodaje da su podržavali politike koji su imali u interesu ostvarivanje interesa ruskog imperijalizma.
„Rusija je u odsustvu pažnje zapadne politike za Zapadni Balkan, osjetila prazan prostor, ušla u taj prostor, priredila širok repertoar hibridne politike, formirala dvije ozbiljne baze hibridnog rata u Beogradu i u Banja Luci i vrijednosno devastirala Zapadni Balkan. U međuvremenu je ta devastacija dovela do ozbiljnog smanjenja podrške evropske budućnosti. Nametnula se alternativa a nametnuli su je nacionalisti ali i oni koji su skrštenih ruku ostavljali prostor za razmah te politike. Kada me pitate je li to izazov za Crnu Goru – jeste. Kada me pitate kolika je snaga te politike u Crnoj Gori rekao bih izuzetna. To je dominantna politika od 30. avgusta. Politika velikosrpskog nacionalizma, proruskog razvoja Crne Gore umjesto dotadašnjeg proevropskog, danas ima većinu u Crnoj Gori“, kazao je on.
Đukanović pravi poveznicu i navodi da bi bilo dobro analizirati evoluciju Crne Gore u periodu posle 30. avgusta.
„Sjetićete se da je sve krenulo sa litijama. Ja tvrdim da je to bila kleronacionalistička kontrarevolucija u Crnoj Gori. Imala je za ambiciju da revidira karakter Crne Gore. Ona je imala za cilj da Crnu Goru učini nacionalnom srpskom državom, da od sekularne preobrati u teokratsku državu iako je Crna Gora još u vrijeme knjaza Danila napustila teokratiju polovinom 19. vijeka, da Crnu Goru od proevropske i NATO države učini proruskom državom i da je učini dijelom Srpskog sveta, nešto nalik Zetskoj banovini u periodu Prve Jugoslavije, nešto nalik na logo parlamenta koji je unio predsjednik Parlamenta“, kazao je on.
„Nova vlast neodgovorna i nedorasla“
Govoreći o kritikama na sopstveni račun, Đukanović navodi da je komična potreba nove vlasti „oslobodilaca“ da negira sve što je urađeno u Crnoj Gorri do 2020. godine.
„Crna Gora je za vrijeme te prethodne vlasti bila jedina republika koja je sebe poštedjela rata, obezbijedila sopstveno samoizdržavanje, sačuvala se od NATO bombardovanja iako je bila dio SRJ. Zahvaljujući umješnosti diplomatije, obezbijedili smo pravo na referendum i povratili crnogorsku nezavisnost. Nekoliko godina nakon toga došli smo do predvorja EU. To je samo kratko podsjećanje. Kada kritičari tih učinaka imali nešto da ponude kao svoj rezultat, možda sam spreman da razgovaram o njihovim kritikama, a one mi do sada djeluju komično“, kazao je Đukanović.
On dodaje da kada se dugo borite za vlast, imate pravo za različite političke motke. A govorio je Đukanović i o kriminalu i korupciji.
„Najomiljenija motka su optužbe za kriminal i koruciju. Ali kad danas nakon 5 godina opravdanje za sva svoja činjenja pronalazite u politici prethodne vlasti, to djeluje komično i to ukazuje na neodgovornost i nedoraslost od strane nove vlasti“, kazao je on.
Ražalovani otac nacije navodi da je Haški tribunal pomogao da se individualizuje odgovornost politika 90-ih, ali je izostala osuda država i politika koje su te politike porodile i dodaje da sada živimo reprizu a sada prisustvujemo do u tančinu, navodi, scenario 90-ih godina.
„Ugroženi Srbi – da bi se Srbijja proglasila zaštitnikom, i krenula da uređuje države u regionu. Bojim se da je Zapadna politika dala podršku tome. Oni su možda odustali od ravnopravnog tretmana svih država Zapadnog Balkana. Pristupili su novoj politici, kontrole Zapadnog Balkana preko najvećih država, preko Srbije, a rekao bih i preko Albanije. Projekat Open Balkana je bio pokušaj institualizacije dominacije Srbije i Albanije na Zapadnom Balkanu“, naveo je on.
Komentari (3)