Glumac Nikola Đuričko ponovo je iznio niz oštrih ocjena o Srbima i ratovima devedesetih, ovoga puta gostujući u podkastu „Zinzula“, koji vodi i uređuje kolumnista podgoričkih „Vijesti“ Brano Mandić, a čiji su tekstovi godinama prepoznatljivi po izrazito negativnom odnosu prema srpskom nacionalnom stanovištu, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i političkom organizovanju Srba.

Govoreći o filmu Anđeline Džoli u kojem je svojevremeno igrao, Đuričko je ocijenio da je srpska strana u tom ostvarenju prikazana prilično grozno, ali je zatim otišao korak dalje, obrazlažući zašto, prema njegovom viđenju, takav prikaz ne treba da iznenađuje.

„Film je u tome što, znaš, sad tu je malo naša strana prikazana prilično grozno. Ali ti, brate, otidi u Bosnu pa ćeš... pitaj tamo ljude, oni će ti reći da smo mi bad guys što se njih tiče“, rekao je Đuričko.

On je zatim karikirao reakciju Srba koji odbijaju takvu kvalifikaciju.

„Uz svu bolnu reakciju na tu rečenicu: ‘Kako, bre, mi bad guys? Kako su Srbi bad guys?’ Pa zar mi nismo konjica, mi oslobađamo, mi smo ti koji, znaš... A-a, nisi“, kazao je Đuričko.

Glumac je potom iznio i najtežu kvalifikaciju, tvrdeći da su zločini tokom ratova činjeni pod srpskim nacionalnim obilježjima.

„Zato što su oni, zavijeni srpskom zastavom, pravili te svoje svinjarije i pljačke i ubistva i silovanja i sva čuda. Razumeš?“, rekao je Đuričko.

Ovakva generalizujuća formulacija, u kojoj se srpska zastava neposredno vezuje za pljačke, ubistva i silovanja, došla je upravo u razgovoru sa Branom Mandićem, kolumnistom „Vijesti“ koji je tokom godina u svojim javnim nastupima i tekstovima zauzimao izrazito kritički, a iz srpskog nacionalnog ugla često i otvoreno neprijateljski odnos prema srpskom identitetu, SPC i političkim predstavnicima srpskog naroda u Crnoj Gori.

Mandić je potom Đurička pitao i o studentskim protestima u Srbiji, a glumac je potvrdio da im je podršku pružio gotovo od samog početka.

„Pa jesam, ja sam im dao podršku još poslije dvije-tri nedjelje, čim su oni krenuli“, rekao je Đuričko.

U nastavku razgovora ponovo se osvrnuo na ratno nasljeđe i Haški tribunal, tvrdeći da Srbija zbog toga ima problem u komunikaciji sa drugim narodima u regionu.

„Dvije najveće partije kod nas su ti dvojica tipova koji su ležali 20 godina u Hagu, oni su počasni članovi njihovih glavnih odbora i svega. Pa kome šta sad... kako ti sada pričaš s nekim Albancem, ili da pričaš s nekim, ne znam, Bosancem“, kazao je Đuričko.

On je potom govorio i o sopstvenoj karijeri u inostranstvu, navodeći da mu činjenica da dolazi iz Srbije otežava dobijanje uloga i administrativne procedure.

„Jako je teško doći do kastinga, jako je teško, i onda jako je teško dobiti kasting... A to je zato što sam ja iz Srbije. Da sam ja, recimo, iz Osijeka, ja bih ta dva filma već obavio“, naveo je Đuričko.

Na kraju je položaj glumaca sa tzv. Kosova predstavio kao još teži, rekavši da oni mučeni ne mogu ni nigdje da idu.

Tako je Đuričko, u razgovoru sa Mandićem, praktično ponovio tezu po kojoj se srpsko nacionalno ime i simboli moraju posmatrati kroz prizmu zločina devedesetih, dok je istovremeno potvrdio da je od početka stao uz studentske proteste u Srbiji.

Nikola Đuričko