Goran Danilović je ponovo zauzeo tron u Agenciji za kontrolu i obezbjeđenje kvaliteta visokog obrazovanja (AKOKVO), jer kako drugačije – nego po nalogu „meritorne“ presude i u duhu apsolutne departizacije koju ova Vlada proklamuje svakim dahom.
Danilović je vraćen na poziciju direktora AKOKVO kadrovskom rokadom iz čitanki, nakon što je dosadašnja v.d. direktorka Tatjana Ćalasan magično „unaprijeđena“ u v.d. državne sekretarke u Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija.
Ova odluka, tvrde izvori iz Vlade, direktno je delegirana na sjednici kabineta, što implicira da se visoko obrazovanje u Crnoj Gori i dalje uređuje u kafanskim i univerzitetskim kuloarima, a ne u institucionalnim okvirima. Naravno, sve u skladu sa "vladavinom prava" i "povjerenjem u institucije".
Ipak, suština je u kontekstu koji se ne pominje u službenim saopštenjima, a to je bliskost Danilovića sa „intelektualnim rasadnikom“ koji uticajem hrani polovinu Vlade - kružokom oko Rektora Univerziteta Crne Gore Vladimira Božovića. U tom gnijezdu akademske nepromjenjivosti, Danilović je ne samo stalni gost, već i dio šeme.
Jer, ako se pitate kako je moguće da osoba koja je već jednom smijenjena i to zbog urušavanja povjerenja u instituciju koju je vodio, ponovo bude imenovana, odgovor je jednostavan i problem nije u njemu lično, već u sistemu koji ga iznova proizvodi. A taj sistem ima svoje stožere a jedan od njih svakako je pomenuti rektor i njegova ekipa, čiji uticaj nad kadrovskim rješenjima već dugo nadmašuje ono što se formalno naziva „ministarskim ovlašćenjem“.
Neuništivi Danilović se vratio, institucije su „ispoštovale odluku suda“, a svi mi zajedno, građani, studenti, i oni nesrećni koji još vjeruju u kriterijume i objektivnost, možemo samo posmatrati kako se isti likovi recikliraju u beskrajnom krugu nekažnjivosti i uzajamne zaštite.
Dobro došli u cirkularnu demokratiju kadrovske nepresušnosti.
