Sveti Jevstatije Plakida (ili Sveti Evstatije), čiji danas praznik obilježava SPC, odavnina je zaštitnik lova, te ga i lovci pravoslavnih zemalja slave 20. septembra (po starojulijanskom a 3. oktobra po gregorijanskom i novojulijanskom kalendaru), piše Magazin novosti.

Zbog toga će danas novom mnogi lovci dana u šume i gore, ne zbog samog lova već više zbog svog patrona i međusobnog druženja u slavljenju slave. "Tako mi svetog Jevstatija, lovačkog patrona", poznata je zakletva na istinitost "lovačke priče" iz "Zone Zamfirove".


U životopisu Sv. Jevstatija, nalazimo da se u mladosti zvao Plakida, i da je živio od 70 do 120 godine posle Hristovog rođenja, u Rimu


Bio je strastveni lovac i vojskovođa u vrijeme cara Tita i Trajana. Legenda kaže da, polazeći jednom u lov na hrišcanski praznik Veliki petak, naiđe u šumi na jelena. Božijom pomisli pojavi se svijetao krst među rogovima jelena i dođe mu glas Gospodnji pozivom da ode svešteniku hrišćanskom i da se pokrsti.

Plakida pojavom posluša, ode i pokrsti se, zajedno sa ženom i dva sina. Na krštenju dobi ime Jevstatije. Nakon toga vrati se ponovo u šumu na isto mjesto gdje mu se pojavio jelen i kleknuvši zablagodari Bogu sto ga je priveo Hristovoj istini. U taj čas ponovo je čuo tajanstven glas koji mu predreče njegovo stradanje. Odmah zatim Jevstatije tajno napusti Rim sa svojom porodicom i premjesti se u Egipat, gdje je proveo prerušen u zatišju, petnaest godina.

Međutim pred kraj vladavine cara Trajana, napadoše Varvari Rimsko carstvo i car pošalje dva oficira po čitavoj državi da potraže vojskovođu Plakida. Božijom pomoći ga pronađe u Egiptu i dovede u Rim. U međuvremenu car Trajan je umro a na presto carstva je došao Andrijan. Kada pozva car vojvodu Plakidu da prinese žrtvu on reče da je Hrišćanin i car ga odmah stavi na muke i kad mu zvjeri ne učiniše ništa, car ga zajedno sa ženom i sinovima baci u tijelo usijanog metalnog vola. Trećeg dana izvadiše njegovo tijelo mrtvo a od žara nepovrijeđeno i sahraniše ga.

Već u trećem vijeku po Hristovom rođenju, lovci Hrišcanski počeli su slaviti Sv.Evstatija, kao velikomučenika i zaštitnika lova po svim oblastima Rimskog carstva i tako do dana današnjeg.

Tropar


Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobijediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: NJihovim molitvama spasi duše naše.

KAD EVSTATIJE NE BI MALODUŠAN


Samoubistvo je smrtni grijeh i prkos Duhu Svetome, koji život daje, kaže jedna hrišćanska besjeda. Samoubistvo je utoliko strašniji grijeh od ubistva, što greh ubistva čovek može još i pokajati, dok za grijeh samoubistva nema pokajanja. Evo dva slučaja prevelike nevolje, u kojima bi malodušni izvršili samoubistvo, a u kojima su se sveti Božji ljudi pokazali junaci.

Sv. Evstatije jednoga dana nađe se u ovakvom položaju: na jednoj obali rijeke bješe ostavio jednoga sina, dok je drugoga prenio na drugu obalu i vratio se da i onoga sina prenese. Došavši do sredine rijeke on pogleda na jednu obalu i vidje, kako lav uhvati jednoga sina njegovog i odnese; pogleda na drugu obalu i vidje, kako vuk zgrabi drugog njegovog sina i odnese. Malodušan bi se u takvom slučaju zagnjurio u vodu i učinio kraj svome životu. Evstatije, ispunjen tugom, ne izvrši samoubistvo nego s nadom na Boga prožive 15 godina kao najamnik. I dočeka ovaj strpljivi čovjek da vidi opet svoja dva sina.