Sveti Sava je gdje god su njegovi pravoslavni potomci posadio sjeme svjetosti, istine, pravde i ljubavi. Iz tog svetosavskog, hristolikog, pravoslavnog sjemena razvilo se stablo koje su njegovali naši preci i koje su nama dali u nasleđe, dali nam blagorodne plodove našeg zajedništva, istine i jedinstva, a mi naslijedivši te plodove pozvani smo da dalje ne samo čuvamo svetosavski korjen i stablo, ne samo da čuvamo svetinju, nego da živjeći svetinjom i dalje je unapređujemo tako što u njoj rastemo, znajući ko smo, rekao je patrijarh Porfirije u Pljevljima.

Nakon svetog evharistijskog sabranja u manastiru Mileševi, patrijarh srpski Porfirije je zajedno sa otačastvenim arhijerejima došao 10. maja 2022. godine u hram Svetog velikomučenika Georgija na Gukama u Pljevljima, gdje ga je dočekao episkop mileševski Atanasije sa mnogobrojnim vjernim narodom.




Nakon svečanog dočeka patrijarh Porfirije je osveštao crkveno-narodni dom, a potom je sabranima zahvalio na toplom i veličanstvenom dočeku.

- U ovim danima svi mi još uvijek osjećamo radost proslavljanja Vaskrsenja Hristovog. U tom prazniku mi prepoznajemo, slavimo i svjedočimo i svoje lično, pojedinačno vaskrsavanje, ali i vaskrsavanje svih nas kao zajednice, iz svakog pada u svako uspravno stanje, vaskrsavanje iz svakog mraka u svaku svjetlost, znajući da je naša perspektiva i opredjeljenje vaskrsavanje i ustajanje iz svakog grijeha u vrlinu. Vrlina nije ništa drugo nego proslavljanje imena Božjeg, ustajanje iz svake laži u svaku istinu. Znamo i iz Vaskrsenja Hristovog da je Bog onaj koji pobjeđuje nečastivog, ali isto tako ste vi, braćo i sestre, najbolji svjedoci da u Vaskrsavanju Hristovom vaskrsavamo i mi neprestano, da u nama vaskrsava svetinja i da uvek svetinje imaju poslednju riječ, a ne ono što se bori protiv svetinje - kazao je on.

Ostakao je da je Sveti Sava je gdje god su njegovi pravoslavni potomci posadio sjeme svjetosti, istine, pravde i ljubavi.

- Iz tog svetosavskog, hristolikog, pravoslavnog semena razvilo se stablo koje su njegovali naši preci i koje su nama dali u nasleđe, dali nam blagorodne plodove našeg zajedništva, istine i jedinstva, a mi naslijedivši te plodove pozvani smo da dalje ne samo čuvamo svetosavski korjen i stablo, ne samo da čuvamo svetinju, nego da živjeći svetinjom i dalje je unapređujemo tako što u njoj rastemo, znajući ko smo. Samo onda kada znamo ko smo i odakle smo, kada znamo da je naš okvir svetosavski, kada znamo da je on naše i ime i prezime, onda će u tom saosjećanju i naša nacionalnost i srpsko biće dobiti svoju punu mjeru i značenje. Tada će naše srpsko ime u punoj mjeri biti osvećeno i prosvećeno blagodaću Božjom, ono će nadrastati sebe, biti široko i duboko toliko da svako ko je drugačiji i pripada drugom narodu, ko se na drugi način moli Bogu, imati mjesta u našem biću, ljubavi i duši, zaključio je patrijarh Porfirije.

;t=2s&ab_channel=AloOnlineME