Povodom Lazareve subote, dana kada je Isus Hrist vaskrsao Lazara, a uoči velikog hrišćanskog praznika Cvijeti, ulaska Gospodnjeg u Jerusalim, širom Crne Gore organizovana su molitvena sabranja i litije oko hramova. Mitropolit Joanikije je juče služio Svetu liturgiju u Ostrogu i Hramu Hristovog vaskrsenja u Podgorici, gdje je organizovana i litija. U besjedi je mitropolit poručio da u poslednjoj nedjelji posta idemo Hristovim stopama, te dočekujemo dostojanstveno Vaskrs koji nas poziva da se izmirimo sa Bogom i bližnjima.

– Lijepo je vidjeti djecu i roditelje kako u jednom osjećanju radosti dočekujemo veliki ovaj praznik, Lazarevu subotu i Cvijeti. Nije Gospod ušao u Jerusalim kao carevi, na bijelom konju i uz svečanosti, već na magaretu i time je ispunjeno proročanstvo da će spasitelj na magaretu ući u Jerusalim. Duh sveti je pokrenuo narod, posebno djecu koja su izašla da dočekaju spasitelja svijeta i tako se pokazalo njegovo carstvo u svoj sili – kazao je mitropolit u Podgorici.

Mitropolit je istakao da je, nažalost, i tada, kao i danas, bilo onih koji su robovali zavišću i spremali razapeće Hristovo, jer uvijek naspram duša ispunjenih ljubavlju, stoje one sa mržnjom.


– Tokom sledeće nedjelje ćemo u postu poći preko golgote Hristove. Kao što je Hristos sabrao učenike, tako ćemo se i mi sabrati da bismo se oplemenili i izmirili sa Bogom i bližnjima – kazao je mitropolit, koji je velikom broju djece u hramu poželio da ih Gospod pomiluje, da izuče škole, te donesu radost roditeljima i crkvi Božjoj.

Uvijek da idemo stopama Hristovim


Mitropolit Joanikije je sabrane poučavao da u ove dane Hristovog stradanja treba da idemo stopama Hristovim.

– Koliko god puta smo bili učesnici tih događaja božanskih, svaki put ih iznova doživljavamo, jer i stradanje Hristovo, Njegova smrt i Vaksrsenje, iako se u davnini desilo, nije ostalo u prošlosti i ne može se potisnuti u zaborav. Mi uvijek iznova doživljavamo tu dramu i stradanje Hristovo. Sastradavajući sa Njim, mi očišćujemo naš um, naše misli, naša osjećanja i rukovođeni Njegovom rukom potpuno se preporađamo, očišćujemo se od naših grehova. Treba da budemo saučesnici Hristovog stradanja, da to realno doživimo i naravno da se osnažimo kroz ove svete dane, kroz tajne Božjih djela, da se prosvijetlimo silom Hristovog krsta i Njegove ljubavi, da dobijemo oproštaj grehova, obnovljenje našeg bića, naše duše, našeg uma, naše vjere, da bismo se udostojili da proslavimo Vaskrsenje Hristovo, da postanemo saučesnici i sapričasnici Njegovog Vaskrsenja – naglasio je mitropolit.



Juče ujutro u Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu mitropolit je kazao da nakon Četrdesetnice, od jutra Lazareve subote ulazimo u Veliku nedjelju, da bismo postali saučesnici velikih djela Božjih, od Vaskrsenja Lazarevog preko ulaska Hristovog u Jerusalim, do Njegovog uzlaska na Golgotu, Njegove smrti i Njegovog Vaskrsenja.

– Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro brat moj. Tako govoraše jedna od ožalošćenih sestara Svetog Lazara, prijatelja Hristovog. Ova porodica, Sveti Lazar i njegove dvije sestre su po predanju, a i po jevanđeljskim svjedočenjima, mnogo puta u svoj dom ugostili Gospoda Isusa Hrista. Toliko su bili bliski da su ga doživljavali kao svoga najbližeg, najdražeg. Kad je bolovao Lazar, kad mu se približavao kraj ovozemaljskog života, sestra poručuje Hristu koga već gone Jevreji da boluje Lazar, a On kaže doći ću ja i da Lazareva bolest nije na smrt, nego da se projavi slava Božija – podsjetio je mitropolit Joanikije.

Podsjetio je da u ovoj priči vidimo jednu dramu koju svaki čovjek doživljava u ovom životu, dramu smrti, dramu gubitka najbližih, kada umire onaj koga volimo i mi zajedno sa njim umiremo, otkida se dio našeg srca i dio našeg života.

[embed][/embed]