Izvinjavam se, samo bih grešan pripitao, jer sam u dilemi: da li su stranke dio naroda? U redu, ne baš reprezentativan, možda i najgori, ali ipak dio? Da li su, recimo, aktivisti, glasači i simpatizeri moje stranke, Nove srpske demokratije, dio naroda, ili smo mi zloglasna „gospoda političari“? A ima nas dosta, nekoliko desetina hiljada… I još, zamislite, ima tu i djece i staraca, pa muškaraca i žena, profesora, umjetnika, radnika, učenika… Gdje smo mi u toj podjeli? Volio bih da mi to neko objasni. Neko iz naroda.
A dotle, sjedi filmski kritičar pored kompjutera, iscrpljen, naravno, jer mjesecima izgara na internet ratištu, ali spreman da do poslednjeg lajka brani ekspertsko viđenje novije istorije, ne uzmičući ni milimetar pred zalutalim frontovskim fajlovima.
https://aloonline.me/vijesti/aleksandra-vukovic-svestenik-dr-nikola-marojevic/
Sjedi, i ovako razmišlja.
Iz slavne crnogorske kinematografije treba pod hitno izbaciti onaj glupi amaterski snimak kad poslanici Fronta divljaju po „visokom domu“ i pozivaju narod na proteste, jer je očigledno da to rade kako bi isprovocirali vlastito tobož hapšenje, i kasnije se pozvali na nekakve svoje tobož zasluge. Čista reklama. Piar. Možda bi trebalo razmisliti i o njihovom dodatnom kažnjavanju. Da vide šta je prava robija.
A o drugim problemima, o višestrukom priznavanju albanskog Kosova i o nepotpisivanju Temeljnog sporazuma, na primjer, da se pod hitno reaguje kad Zdravko Krivokapić o tome snimi neki film.
Jer filmskog kritičara sad ništa drugo ne zanima. On brine filmske brige. Vrhovi prstiju se skoro sasvim izlizali, a treba još toliko gorkih uspomena poslati u zaborav.
https://aloonline.me/vijesti/vlada-persona-non-gratis-dragan-koprivica/
