U svim hramovima SPC služi se liturgija Svetog Vasilija Velikog kog crkva slavi prvog dana Pravoslavne nove godine.

Prema Svetom pismu, Isus Hristos je preuzeo na sebe grehe ljudskog roda, a čin obrezanja se smatra znakom očišćenja od praroditeljskog greha.


U zapisu vladike Nikolaja Velimirovića stoji da je, "Hristos na sebe primio ljudsko tijelo i podneo bol za grijeh određen".

Prema istorijskom i predanju crkve, Sveti Vasilije se upokojio 379. godine, u 50. godini. Živeo je u vrijeme cara Konstantina koji je ozvaničio slobodu ispovedanja hrišćanske vjere.

Vasilijeva služba, koju je napisao sam svetitelj, služi se, prema kanonu SPC, 10 puta godišnje - 1. januara, uoči Božića i Bogojavljenja, u sve nedelje Velikog časnog posta (osim Cvetne nedelje), na Veliki Četvrtak i Veliku Subotu.

Sačuvana su mnoga bogoslovska i apologetska djela Svetog Vasilija koga SPC slavi i 12. februara (30. januara po Julijanskom kalendaru) - na praznik Sveta tri jerarha.

Mnogi običaji i obredi vezani su za Mali Božić koji se smatra završetkom božićnih svetkovina.

U nekim krajevima se vjerovalo da će biti rodna godina ako na ovaj dan padne snijeg ili bude oblačno.

U nekim krajevima Hercegovine sačuvan je običaj spaljivanja ostataka badnjaka, a u mnogim srpskim krajevima mijesi se obredni hljeb ili vasilica.

U bogoslužbenom kalendaru SPC ovi praznici su obilježeni crvenim slovom kao zapovjedni od velikog značaja za pravoslavnu hrišćansku crkvu.