Vjeruje se da je Sveti Luka lično poznavao Bogorodicu i da su tri ikone sa njenim likom koje je svetitelj naslikao najbliže njenom pravom izgledu. Zbog ovoga se smatra osnivačem hrišćanskog ikonopisa. Njegove mošti se čuvaju u Carigradu, dok se njegovo stopalo nalazi u crkvi Roždestva Presvete Bogorodice u Manastiru Kosijerevo u selu Petrovići. Pisac jednog od Hristovih jevanđelja živio je u 1. vijeku. Smatra se da je Jevanđelje po Luki - treće jevanđelje u Novom zavjetu napisao oko 60. godine. Ili tako bar misle vjernici.

Moderni tumači Biblije ne vjeruju da je Luka autor jevanđelja, za koje većina smatra da je napisano najranije između 80. i 90. godine nove ere. Praznik je u narodu poznat kao Lučindan i česta je slava srpskih pravoslavnih porodica. Sveti Luka je zaštitnik ljekarske profesije i mnogih bolnica.

Slavimo još jednog sveca


U 4. vijeku naročito se pročulo mjesto gde su počivale časne mošti svetoga Luke, zbog isceljivanja koja su se zbivala od njih. Posebno isceljivanje od bolesti očiju. Saznavši o tome car Konstancije je poslao upravnika Egipta Artemija da mošti svetoga Luke prenese u prestonicu, u Carigrad, što je i bilo učinjeno veoma svečano.

Međutim, crkva objeležava još jednog sveca, istina mnogo novijeg datuma. Sveti Petar Cetinjski živio je krajem 18. i početkom 19. vijeka u Crnoj Gori. Godine 1784. postao je mitropolit i gospodar Crne Gore. Crkva pamti, a narod posebno slavi, njegovu pobjedu nad Napoleonovom vojskom u Boki i Dalmaciji. Život je posvetio borbi protiv neprijatelja i pomirenju zavađenih plemena u Crnoj Gori.

Njegove čudotvorne mošti počivaju u Cetinjskom manastiru. Iako predstavnici dvije različite epohe i Luka i Petar svojim djelima zadužili su pravoslavlje. Zato je i crvenim slovom objeležen praznik u pravoslavnom kalendaru i ne valja se baviti teškim poslovima.

Običaji na Lučindan


Običaji našeg naroda sežu iz davnih vremena i u mnogim krajevima zemlje ostali su nepromijenjeni, autentični kao prije više vjekova i danas predstavljaju divan aktuelan spoj tradicionalnih vrijednosti i vjere. Tako se na na Lučindan puštaju ovnovi da skaču na ovce, a čobanima se daje svečan i bolji ručak, nose im se pite pazarice, kolači, ... Prema stadu se znalo i dal će "alaudža" na zemlju. Kada ovca "zateže", znači biće teška zima. Ako ovce lakše primaju ovnove, veruje se da će proleće ranije doći.

U većini krajeva u Srbiji, na Svetog Luku se koncima opasuju torovi da vukovi ne bi davili stoku, a govori se i: „Ide Luka, eto vuka“ ili „Sveti Luka, sneg do kuka“, jer dolazi zima i vukovi dolaze do sela.

U južnoj Srbiji se po prvom gostu koji uđe u kuću na Lučindan gata kakva će zima ili godina biti. U Crnoj Gori kažu da je duga na nebu pojas Svetog Luke. Sveti Luka moli Boga za nas!

Na ovaj dan nikako ne bi trebalo da budete ljuti prijeki i nervozni, da se upuštate u svađe i rasprave, jer je Sveti Luka bio blag i miran i uvijek pomagao ljudima!