Osnaživanjem balkanskih kriminalnih grupa i mogućnost da se raznim ilegalnim tokovima izbjegnu sudski procesi, zatvorske kazne, a neretko i neprijateljski metak, navelo je ovdašnje kriminalce da utočište pronađu u nekim drugim zemljama, daleko od srpskog zakona i podzemlja. Španija, Južna Afrika, Južna Amerika - samo su neka područja u kojima se kriju "naši" kriminalci.
Iako Jeftić nije „zvučno“ ime srpskog podzemlja, dobar je pokazatelj da se naši državljani „pritisnuti“ zatvorskom kaznom koja ih očekuje, vrlo vješto mogu skrivati čak i u zemljama koje im ni na jedan način nisu bliske.
Dobar je primjer i slučaj Dobrosava Gavrića, Srbina osuđenog za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana koji je u Afriku pobjegao uoči donošenja presude u Srbiji, a o tome koliko je brzo napredovao u podzemlju „nove domovine“, oslikava podatak da je radio za jednog od najopasnijih kriminalaca, takođe doseljenika, Radovana Krejcira.
Zajedno sa njim pobegao je i Milan Đuričić Miki koji se takođe duže vreme uspješno skrivao, ali sa sve većim brojem Balkanaca u Južnoafričkoj Republici, oformili su se i novi, međusobni sukobi.
Južna Afrika, kao zemlja poznata po velikoj stopi kriminala koja se u jednom trenutku popela na drugo mjesto na svjetskoj listi, odlična je podloga da odbjegli Srbi svoj „zanat“ prenesu na najveći kontinent. „Krvavi“ novac koji su donosili iz Jugoslavija i kasnije Srbije ulagali su u poznanstva i započinjanje sumnjivih biznisa, daleko od očiju srpskih pravosudnih organa koji za njima tragaju. Ipak bujanje takvih slučajeva dovelo je do neizbježnih sukoba i ratova za prevlast na tržištima droga, oružja, dijamanata…
Posebno atraktivno problematičnim Srbima jeste činjenica da kod njih vlada anglo-saksonsko pravo na koje bi se tamošnje vlasti mogle pozvati u slučaju zahtjeva za izručenje, uz objašnjenje da nemaju iste pravne norme kao ostale države, čime se godinama vješto služi odbjegli Gavrić koji je otišao korak dalje pa je zatražio i politički azil u JAR. Veliku ulogu igra i to što je reč o belim ljudima, koji se i posle aparthejda bolje kotiraju od domaćina.
Klima pogodna za život i uzgoj marihuane, geostrateški položaj odličan za dopremanje kokaina iz Južne Afrike i dalju distribuciju ka Evropi, veliki broj luka sa lako podmitljivim radnicima… Sve ovo dovelo je do snažnog ustoličenja srpskog kriminala u Španiji.
Pojedine bande (naročito albanske i kosovske) izvještile su se u provalama u industrijska postrojenja. Obično se za takve kradljivce među lokalcima koristi naziv „butonjerosi“ (provalnici), jer su specijalizovani za provaljivanje šifre na sefovima i zaobilježila sigurnosnog sistema. Kako je navedeno u jednom od izvještaja Globalne inicijativa protiv transnacionalnog kriminala (GITOC) meka crnogorskih i srpskih grupa u Španiji je Valensija, u kojoj je 2012. godine uhapšen ozloglašeni Luka Bojović zajedno sa još dvojicom članova zemunskog klana Vladimirom Milosavljevićem i Sinišom Petrićem.
Južna Amerika – srpski El Doraldo
Takozvani balkasnki kartel, kako se jedinstvenim imenom nazivaju kriminalne organizacija sa naših prostora koje su svoju moć s godinama ojačale u Južnoj Americi, postao značajan u međunarodnom švercu narkotika, najčešće kokaina, pokazuju rezultati istraživanja GlTOC-a.
U zemlje Južne Amerike nastanili su se još osamdesetih godina, ali su tada obaljvali mahom nižerangirane poslove, te su bili kuriri, radnici obezbjeđenja i slično. U djelu izvještaja koji se bavi kriminalcima sa Balkana u Latinskoj Americi, objašnjano je da je ona postala „El Dorado“ za kriminalne grupe sa naših prostora, a procjenjuje se da je žarište postala između 2008. i 2020. godine. I za to postoji nekoliko razloga.
-Prvo, svjetska ponuda koke i kokaina se povećala, a potražnja je ostala velika, posebno na unosnom evropskom tržištu i u Australiji. Drugo, došlo je do poremećaja u snabdevanju u Kolumbiji nakon mirovnog sporazuma sa kolumbijskom pobunjeničkom kriminalnom grupom FARK iz 2016, što je otvorilo mogućnosti kriminalcima sa zapadnog Balkana da uspostave veze sa novim dobavljačima-objašnjavaju stručnjaci u ovom izvještaju.
Brzo učenje jezika, prilagodljivost novom tržištu i odanost, samo su neki od parametara zahvaljujući kojim su osvojili poverenje narko-kartela, a kako je kokainsko svjetsko tržište postalo veće, otvorila se prilika za novim „biznisom“.
