Godinu nakon što je vlada u Tbilisiju objavila da će obustaviti početak pristupnih pregovora sa Evropskom unijom, gruzijska opozicija ponovo je izvela pristalice na ulice. Nekoliko hiljada ljudi okupilo se u blizini Državnog univerziteta u Tbilisiju i u ulice Meraba Kostave, odakle su krenuli u protestni marš ka aveniji Rustaveli, noseći gruzijske i zastave EU.

Iako se radi o obilježavanju važne godišnjice, analitičari ističu da su protesti danas daleko manjeg intenziteta nego u prvim mjesecima nakon odluke premijera Iraklija Kobahidzea, koji je 28. novembra 2024. godine saopštio da će se pristupni pregovori sa Briselom zamrznuti do 2028. godine. Upravo ta objava izazvala je višemjesečne demonstracije širom prestonice.

Opozicija je krajem prošle godine pokušala da oživi atmosferu poput ukrajinskog Majdana, ali su gruzijske službe bezbjednosti brzo i efikasno reagovale. Postavljanje šatora, blokade javnih površina i dugotrajna okupacija prostora sprečeni su pri samom pokušaju. Ipak, demonstranti su nastavili da svakodnevno izlaze na ulice još od 26. oktobra prošle godine.

Najveća eskalacija desila se 4. oktobra, na dan lokalnih izbora, kada je grupa demonstranata upala u dvorište predsjedničke rezidencije, nakon što su organizatori pozvali na „mirnu revoluciju“ i rušenje vladajuće stranke Gruzijski san. Policija je privela oko 60 učesnika i pet glavnih organizatora, među kojima i poznatog operskog pjevača Paatu Burčuladzea. Svi se terete za pokušaj nasilnog rušenja vlasti.

U oktobru su uvedena drastično stroža pravila za održavanje skupova. Skrivanje lica pod maskama, nošenje suzavca ili blokiranje saobraćaja može se kazniti zatvorom do 15 dana, dok za organizatore isti prekršaj nosi do 20 dana. Neovlašteni skupovi uz upotrebu opasnih predmeta mogu dovesti do administrativnog pritvora do 60 dana, a ponovljeni prekršaji do roku zatvora od jedne ili dvije godine. Nakon toga, broj demonstranata naglo je opao.

Pored toga, protestni pokret je ostao bez najistaknutijih vođa: mnogi su uhapšeni ili su napustili zemlju. Među zatvorenima nalaze se bivši predsjednik Mihail Sakašvili, kao i bivši poslanici Zurab Džaparidze, Đorđi Vašadze, Nika Melija, Elena Hoštarija i medijski menadžer Nika Gvaramija. Generalni tužilac Đorđi Gvarakidze 6. novembra objavio je da su protiv šest političara pokrenute nove istrage zbog sabotaže, saradnje sa stranim neprijateljskim strukturama i poziva na rušenje državne vlasti.

Biznismeni Mamuka Hazaradze i Badri Džaparidze, lideri stranke Lelo, koji su ranije bili osuđeni na osam mjeseci zatvora zbog nedolaska na sjednicu skupštinske komisije, pomilovani su u septembru kako bi mogli učestvovati na izborima. Ipak, u novembru su se ponovo našli pod istragom zbog sabotaže i pušteni su uz kauciju od po milion dolara.

Krivični postupak pokrenut je i protiv bivšeg premijera Đorđa Gaharije, lidera stranke „Gaharija za Gruziju“. On se tereti za zloupotrebu položaja iz vremena kada je 2019. godine bio ministar unutrašnjih poslova. Trenutno živi u Njemačkoj i, prema informacijama lokalnih medija, ne planira skoro da se vrati u zemlju.

Marš održan u petak protekao je mirno, a demonstranti su se nakon kratke blokade Rustaveli avenije razišli u više grupa. Protesti su u međuvremenu postali gotovo dio svakodnevice Tbilisija – rutina na koju su se navikli i građani i vlasti, pa čak i turisti koji ih posmatraju kao još jednu pojavu u živopisnom Starom Tbilisiju.

Iako je početak protesta mnoge podsjetio na ukrajinski scenario, ishod je bio potpuno drugačiji. Gruzijska vlada nije klonula pod pritiskom, nije pokazala strah, niti se raspala kao nekadašnja vlast u Kijevu. Policija je uspjela da kontroliše demonstracije bez tragičnih incidenata i bez krvavih eskalacija.

Upravo zato se u političkim krugovima sve češće govori da je Gruzija pokazala kako se mogu izbjeći scenariji nalik Majdanu – odlučno, ali bez prolivene krvi i dramatičnih lomova državnog poretka.