Ruski predsjednik Vladimir Putin u sadašnjim međunarodnim okolnostima prije svega računa na vrijeme i političke promjene na Zapadu, dok bi nastavak velikih izdvajanja evropskih država za Ukrajinu mogao da pojača nezadovoljstvo birača i ojača stranke koje se zalažu za drugačiji odnos prema Moskvi, ocjenjuje nedjeljnik „Pečat“.

U tekstu „Pred Putinom padaju Pariz i Berlin“, autor Bojan Bilbija navodi da Moskva nema razloga da žuri i da će za nju od posebnog značaja biti predstojeći izborni ciklusi u Sjedinjenim Američkim Državama i Francuskoj, dok su naredni parlamentarni izbori u Njemačkoj predviđeni za 2029. godinu.

Prema ocjeni autora, što evropske vlade budu duže izdvajale velika sredstva za podršku Kijevu i jačanje vojnih kapaciteta, to bi unutrašnji politički pritisak na njih mogao da bude snažniji, naročito ukoliko građani budu smatrali da se istovremeno zanemaruju ekonomska i socijalna pitanja.

U tom kontekstu „Pečat“ ukazuje na jačanje političkih opcija u Francuskoj i Njemačkoj koje zagovaraju preispitivanje dosadašnjeg odnosa prema sukobu u Ukrajini i obnovu bližih odnosa sa Rusijom. Autor, međutim, napominje da predizborne pozicije tih stranaka same po sebi ne znače da bi, ukoliko dođu na vlast, njihova politika u potpunosti izgledala onako kako je danas najavljuju.

Strpljenje kao glavna karta Moskve

Kao ključnu prednost ruskog predsjednika autor izdvaja upravo strpljenje. Prema toj analizi, Putin može da sačeka rezultate političkih procesa u vodećim zapadnim državama, dok Moskva istovremeno nastavlja da insistira na svojim uslovima za okončanje sukoba u Ukrajini.

„Pečat“ tezu o mogućoj promjeni odnosa snaga formuliše i slikovitom ocjenom da bi, u političkom smislu, „pred Rusijom sami pali i Pariz i Berlin“, uz objašnjenje da se ne misli na vojno osvajanje tih prestonica, već na moguću smjenu političkih elita i promjenu kursa prema Moskvi.

Simboličan značaj autor pridaje i zajedničkoj sadnji drveta lidera BRIKS-a na samitu u Nju Delhiju. Izraz lica Vladimira Putina tokom tog događaja tumači kao demonstraciju uvjerenja da vrijeme radi u korist Moskve, dok posađeno drvo koristi kao metaforu novog međunarodnog poretka koji bi u budućnosti mogao da izraste iz sve snažnije saradnje zemalja BRIKS-a.

Vaserman očekuje promjene i unutar EU

U sličnom kontekstu, poslanik ruske Državne dume Anatolij Vaserman nedavno je iznio ocjenu da bi i politika Evropske unije prema Rusiji u narednim godinama mogla da se promijeni.

Vaserman je 3. septembra za ruski portal News.ru izjavio da bi jedan od mogućih scenarija bio jačanje desnih i konzervativnih stranaka u Evropi, posebno poslije izbora za Evropski parlament 2029. godine, za koje smatra da bi mogle da zauzmu drugačiji stav prema Moskvi.

On je istovremeno iznio i mnogo radikalniju pretpostavku da bi Evropska unija jednog dana mogla da preispita odnos prema Litvaniji, Letoniji i Estoniji, tvrdeći da bi se tada i politika baltičkih država prema Rusiji mogla bitno promijeniti. Riječ je, međutim, o političkoj prognozi ruskog poslanika, a ne o najavljenoj ili zvanično razmatranoj politici Evropske unije.

Zajednička nit ovih ocjena jeste teza da Moskva u ovom trenutku računa ne samo na razvoj situacije na ukrajinskom frontu već i na unutrašnje političke i ekonomske procese u zapadnim zemljama, vjerujući da bi upravo oni u narednim godinama mogli da dovedu do značajnije promjene evropske politike prema Rusiji.